Zastava Bosne i Hercegovine

NACRT ZAKONA O ZDRAVSTVENOJ ZAŠTITI: Nacrt zakona uvodi novinu koja se odnosi na rano otkrivanje, odnosno skrining malignih bolesti: ako se osiguranik ne odazove na poziv u okviru jednog ciklusa pozivanja za ciljani skrining, gubi pravo na lečenje na teret Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje u slučaju da oboli od bolesti koja je predmet ranog otkrivanja, već sam snosi troškove lečenja od te bolesti. Uvodi se objedinjeni registar svih zdravstvenih ustanova i privatne prakse koji se vodi kod Agencije za privredne registre. Uvodi se i pojam farmaceutskog inspektora, koji će objediniti poslove koje su do sada podeljeno obavljali zdravstveni inspektor i farmaceutski inspektor


U toku primene trenutno važećeg Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Sl. glasnik RS", br. 107/2005, 72/2009 - dr. zakon, 88/2010, 99/2010, 57/2011, 119/2012, 45/2013 - dr. zakon, 93/2014, 96/2015 i 106/2015), pojavila su se brojna pitanja i problemi koje je neophodno zakonski definisati i regulisati.

Nacrt zakona o zdravstvenoj zaštiti u definiciju zdravstvene zaštite uvodi pojam, "zdravstvene nege" pa tako zdravstvena zaštita obuhvata sprovođenje mera i aktivnosti za očuvanje i unapređenje zdravlja građana Republike Srbije, sprečavanje, suzbijanje i rano otkrivanje bolesti, povreda i drugih poremećaja zdravlja i blagovremeno, delotvorno i efikasno lečenje, zdravstvenu negu i rehabilitaciju. Uvodi se i definicija sistema zdravstvene zaštite. Čine ga zdravstvene ustanove, privatna praksa, fakulteti zdravstvene struke i druga pravna lica za koje je posebnim zakonom predviđeno da obavljaju i poslove zdravstvene delatnosti, zdravstveni radnici i zdravstveni saradnici.

U okviru opšteg interesa novi zakon predviđa da se iz sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja obavlja sprovođenje ciljanih preventivnih pregleda odnosno skrininga, prema odgovarajućim nacionalnim programima, upravljanje medicinskim otpadom u zdravstvenim ustanovama u državnoj svojini, obezbeđivanje specijalizacija i užih specijalizacija zdravstvenih radnika i zdravstvenih saradnika, osiguranje imovine i lica, kao i tekuće održavanje objekta i prostorija i tekuće servisiranje medicinske, nemedicinske opreme, prevoznih sredstava i opreme u oblasti integrisanog zdravstvenog informacionog sistema zdravstvenih ustanova u državnoj svojini. Nacrt zakona uvodi novinu koja se odnosi na rano otkrivanje, odnosno skrining malignih bolesti: ako se osiguranik ne odazove na poziv u okviru jednog ciklusa pozivanja za ciljani skrining, gubi pravo na lečenje na teret Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje u slučaju da oboli od bolesti koja je predmet ranog otkrivanja, već sam snosi troškove lečenja od te bolesti.

Ovim zakonom uvodi se racionalnija organizacija zdravstvenih ustanova u državnoj svojini. Ponovo se u zdravstveni sistem uvode zdravstveni centri iz razloga celishodnosti odnosno radi bolje organizacije rada, bolje iskorišćenosti i raspoloživosti kadrova, prostora i opreme. Ovim rešenjem omogućeno je spajanje zajedničkih nemedicinskih delatnosti i zajedničkih medicinskih delatnosti, uključujući i dijagnostičke i specijalističko-konsultativne delatnosti. Praksa je pokazala da je postojanje zdravstvenih centara celishodnije i racionalnije nego postojanje doma zdravlja i bolnice kao odvojenih zdravstvenih ustanova. Planom mreže će biti predviđeno koji će zdravstveni centri postojati.

Osnivač zdravstvenih ustanova na primarnom, sekundarnom, tercijarnom nivou, kao i na više nivoa zdravstvene zaštite (uključujući i domove zdravlja i zavode na primarnom nivou, kao i apoteke) je Republika, a na teritoriji Autonomne pokrajine – Autonomna pokrajina. Uvodi se zakonska mogućnost da dom zdravlja i specijalna bolnica laboratorijsku i drugu dijagnostiku i farmaceutsku delatnost obavljaju i preko druge zdravstvene ustanove. Zavod za biocide i medicinsku ekologiju, prema Nacrtu zakona, osniva Republika, a na primarnom nivou zdravstvene zaštite uvode se dve nove vrste Zavoda: Zavod za laboratorijsku dijagnostiku i Zavod za radiološku dijagnostiku, koji mogu imati ogranke. U okviru Zavoda za gerontologiju i palijativno zbrinjavanje i Zavoda za plućne bolesti i tuberkulozu predviđena je mogućnost organizovanja stacionara.

Odredbama novog zakona zdravstvene ustanove u privatnoj svojini i privatna praksa dobiće mogućnost zaključivanja ugovora za sanitetski prevoz i laboratorijsku i drugu dijagnostiku, ugovora o poslovno-tehničkoj saradnji sa drugom zdravstvenom ustanovom/privatnom praksom, odnosno ugovora o dopunskom radu sa zdravstvenim radnikom odgovarajuće specijalizacije, odnosno zdravstvenim radnikom sa dozvolom za obavljanje metoda i postupaka tradicionalne medicine.

Privatna praksa, u skladu sa novim zakonom, moći će privremeno da prestane sa obavljanjem delatnosti najduže pet godina (radi odsutnosti osnivača zbog imenovanja na funkciju, specijalizaciju, itd.). U slučaju privremenog prestanka obavljanja poslova zdravstvene delatnosti iz razloga kraćeg od 30 dana, osnivač privatne prakse je dužan da o tome istakne obaveštenje na mestu na kom obavlja delatnost, kako bi zainteresovana lica bila obaveštena o privremenom prestanku obavljanja poslova zdravstvene delatnosti. Ukoliko je prestanak duži od 30 dana, osnivač privatne prakse je dužan da obavesti Ministarstvo i nadležnu komoru odmah, a najkasnije u roku od osam dana od isteka 30-og dana privremenog prestanka obavljanja poslova zdravstvene delatnosti. Osnivač privatne prakse biće dužan i da odmah, a najkasnije u roku od osam dana od ponovnog početka obavljanja zdravstvene delatnosti o tome obavesti Ministarstvo, opštinsku, odnosno gradsku upravu na čijoj teritoriji se nalazi sedište privatne prakse, kao i nadležnu komoru. Ukoliko je osnivač odsutan zbog privremene sprečenosti za rad, stručnih usavršavanja, ostvarivanja prava iz radnog odnosa i sl., privatna praksa može nastaviti sa radom najduže pet godina, ukoliko obezbedi odgovarajući kadar za obavljanje poslova zdravstvene delatnosti za koju je privatna praksa osnovana, o čemu je osnivač privatne prakse dužan da obavesti Ministarstvo odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana obezbeđivanja kadra za nastavak obavljanja poslova zdravstvene delatnosti privatne prakse.

Odredbama novog zakona uvodi se objedinjeni registar svih zdravstvenih ustanova (u državnoj i u privatnoj svojini) i privatne prakse koji se vodi kod Agencije za privredne registre. To će omogućiti pravovremenu i ažurnu razmenu podataka o zdravstvenim ustanovama u državnoj i u privatnoj svojini i različitim oblicima privatne prakse, a koji se odnose na registracije, preregistracije, privremeni odnosno trajni prestanak rada, kao i spajanje i podelu privatnih zdravstvenih ustanova i privatne prakse.

Apotekarska ustanova, apoteka kao privatna praksa i apoteka kao organizacioni deo zdravstvene ustanove na primarnom nivou zdravstvene zaštite, osnivaće se u skladu sa Planom mreže apoteka, koji donosi Vlada Republike Srbije. Planom mreže apoteka će se precizirati udaljenost između apoteka, kao i na koji broj stanovnika se otvara apoteka. Osnivanje novih apoteka (bilo u sastavu zdravstvene ustanove ili privatne prakse) biće moguće samo u skladu sa Planom mreže apoteka. Uvodi se i pojam farmaceutskog inspektora, radi sveobuhvatnosti i celovitosti nadzora i sagledavanja svih uslova i aspekata obavljanja farmaceutske delatnosti, koji će objediniti poslove koje su do sada podeljeno obavljali zdravstveni inspektor i farmaceutski inspektor (zdravstveni inspektor je određivao uslove za ispunjenost uslova za početak rada zdravstvene ustanove, a farmaceutski nadzor nad obavljanjem farmaceutske delatnosti).

Nacrt zakona predviđa i da je, ako direktor nema visoku školsku spremu zdravstvene struke, za stručno medicinski rad zdravstvene ustanove, odgovoran zamenik. Ovim se nameće potreba svim zdravstvenim ustanovama da imaju zamenika. Uslovi za imenovanje direktora su pooštreni - da bi lice bilo izabrano za direktora neophodno je, između ostalog, da završi akreditovanu edukaciju iz oblasti zdravstvenog menadžmenta u trajanju od najmanje godinu dana. Takođe, za direktora zdravstvene ustanove može biti imenovano lice koje ima najmanje pet godina radnog staža na rukovodećim radnim mestima u oblasti zdravstvene zaštite. Direktor zdravstvene ustanove imenuje se na period od četiri godine, i može biti ponovo imenovan. Mandat direktora koji se pokazuje kao izuzetan rukovodilac i menadžer neće biti vremenski ograničen. Takođe, svi članovi upravnog i nadzornog odbora moraju imati visoku stručnu spremu, a većinu članova predlaže osnivač i oni moraju biti zdravstvene struke, imajući u vidu specifičnost zdravstvene ustanove, organizaciju i rad zdravstvenih ustanova, kao i nadležnost upravnog odbora. Zaposleni u zdravstvenoj ustanovi iz Plana mreže može biti član samo jednog organa upravljanja, odnosno samo jednog stručnog organa u toj zdravstvenoj ustanovi. Nadzorni odbor zdravstvene ustanove, najmanje jedanput godišnje, podnosi izveštaj o svom poslovanju osnivaču radi kontinuirane kontrole rada nadzornog odbora od strane osnivača. Zaposleni koji učestvuje u kliničkom ispitivanju ne može biti član etičkog odbora u toj zdravstvenoj ustanovi.

Nacrt zakona predviđa i strožu kontrolu donacija iz inostranstva – one se mogu vršiti isključivo preko Ministarstva zdravlja.

Plan razvoja kadrova u zdravstvu, prema Nacrtu zakona, donosi u skladu sa planom upisa na fakultete i škole zdravstvene struke. Samim tim, Ministarstvo zdravlja se uključuje u donošenje upisne politike za sve obrazovne ustanove zdravstvene struke.

Stručna zvanja će se, prema novom zakonu menjati u skladu sa Direktivom o regulisanim profesijama: doktor dentalne medicine (umesto doktor stomatologije) – Pored diplomiranog farmaceuta doje se i magistar farmacije – u skladu sa zvanjima u diplomama stečenim na fakultetima zdravstvene struke, na kojima se stiče ovo zvanje.

Kao i do sada radi procene zdravstvenih tehnologija ministar obrazuje Komisiju za procenu zdravstvenih tehnologija. Novi zakon daje definiciju novih zdravstvenih tehnologija i bliže uređuje postupak za izdavanje dozvole za korišćenje novih zdravstvenih tehnologija koja je potrebna za zdravstvenu tehnologiju koja se po prvi put uvodi u Republici, svakoj zdravstvenoj ustanovi, privatnoj praksi, kao i zdravstvenoj tehnologiji koja se prvi put uvodi na određenom nivou zdravstvene zaštite (primarnom, sekundarnom, tercijarnom), kao i sam sastav Komisije za procenu zdravstvenih tehnologija i sadržaj rešenja kojim se izdaje dozvola za korišćenje nove zdravstvene tehnologije.

Novine u oblasti tradicionalne medicine, koje predviđa Nacrt zakona, su formiranje Republičke stručne komisije koja odlučuje o dozvoli za zdravstvenog radnika, koji ukoliko ispunjava propisane uslove dobija dozvolu, nevezano za zdravstvenu ustanovu odnosno privatnu praksu, tako da može pružati usluge i kod drugog poslodavca.

Novim zakonom unaprediće se odredbe koje se odnose na kvalitet zdravstvene zaštite preciziranjem nadležnosti Komisije za unapređenje kvaliteta zdravstvene zaštite i stručnog saveta zdravstvene ustanove; postupka unutrašnje i spoljašnje provere kvaliteta zdravstvene zaštite, stručnog nadzora, mogućnosti unutrašnje vanredne provere kvaliteta, kao i uvođenjem mogućnosti da zdravstvena ustanova, drugo pravno lice, odnosno privatna praksa nad čijim radom je izvršena spoljna provera kvaliteta stručnog rada, na osnovu izveštaja stručnog nadzornika otkloni uočene nedostatke i propuste, dostavi ministru izveštaj o postupanju i preduzetim merama po predlozima za otklanjanje uočenih nedostataka.

Troškove kontinuirane medicinske edukacije, prema odredbama novog zakona, snosiće nadležna Komora zdravstvenih radnika.

Nacrt zakona uvodi obavezno vršenje obdukcije za lice umrlo u zdravstvenoj ustanovi u roku 24 sata od prijema u stacionarnu zdravstvenu ustanovu, u slučaju da nije bilo moguće utvrditi bolest, odnosno povredu koja je uzrok smrti. Ovo zakonsko rešenje je uvedeno zbog pacijenata koji su primljeni na palijativno zbrinjavanje, u terminalnoj fazi bolesti. Takođe, obdukcija je, između ostalog, obavezna ako smrt nastupi u toku dijagnostičkog ili terapijskog postupka ili nakon ovog postupka, ukoliko postoji sumnja da je smrt nastupila u vezi sa izvršenim postupkom. Zahtev za obdukciju umrlog lica od strane lica, odnosno organa koji je to zahtevao moći će da se opozove, ako su prestali razlozi za vršenje obdukcije.

Izvor: Redakcija, Ljubica Jovanović, 20.09.2016.