Nađeno blago postaje svojina Republike Srbije. Nalazač ima pravo na nagradu u visini od 25 odsto od vrednosti blaga, a isti procenat pripada i vlasniku zemlje u kojoj je pronađen zlatni ćup. Tako državi ostaje polovina. Međutim, ako je vlasnik zemlje ujedno i nalazač zlatnog ćupa, onda njemu pripada 33 odsto.
Tako propisuje Prednacrt Građanskog zakonika u odeljku o sticanju prava svojine.
"Zlatna groznica" već decenijama trese južnu i istočnu Srbiju, a priče o zakopanom blagu nisu bez osnova. Na nekim lokalitetima sprovedene su i organizovane potrage, a postojeći Zakon o kulturnim dobrima ("Sl. glasnik RS", br. 71/94, 52/2011 - dr. zakoni i 99/2011 - dr. zakon) nije dovoljno precizno odredio šta se dešava kada neko pronađe blago.
Pisci budućeg građanskog zakonika definišu šta se smatra blagom i koje su obaveze nalazača.
"Kao skriveno blago smatraju se: novac, zlato, srebro, nakit, drago kamenje, stvari izrađene od plemenitih metala ili dragog kamenja i druge dragocenosti i stvari od vrednosti koje su skrivene ležale tako dugo da se više ne može pouzdano utvrditi ko im je sopstvenik", navodi se u članu 1792 Prednacrta građanskog zakonika.
Nalazač blaga je "osoba koja skriveno blago otkrije slučajno ili tragajući za njim", a to može biti i onaj "koji je blago prvi opazio iako ga je drugi pre dohvatio".
"Osobe koje na osnovu ugovora, službenog ili radnog odnosa imaju obavezu da učestvuju u traganju za blagom, nemaju pravo na nalazačku nagradu", piše u Prednacrtu zakonika, ali ovde postoji i jedan izuzetak. Naime, nalazačem se smatra radnik koji obavlja neki drugi posao, kao što je na primer rušenje oronule zgrade, i tom prilikom slučajno pronađe skriveno blago.
Ko god da pronađe dragocenosti biće u dilemi da li će to čuvati kao tajnu ili će prijaviti. U zakoniku se navodi da je nalazač dužan da "bez odlaganja prijavi nalaz blaga nadležnom organu, a u odsustvu takvog organa - najbližoj policijskoj stanici i da preda nađeno blago ili ukaže na nalazište i preda ga ovlašćenom organu".
Srpski građanski zakonik iz 1944. godine propisivao je da se nađeno blago deli na tri jednaka dela. Trećina bi pripala državi, trećina nalazaču i trećina vlasniku zemlje gde je blago bilo zakopano, a ako je nalazač ujedno i vlasnik zemlje, onda bi zadržao dve trećine.
Država bi sada, kada bude usvojen novi građanski zakonik, dobijala više - čak jednu polovinu vrednosti nađenog blaga, ili čak 67 odsto u slučaju da je nalazač ujedno i vlasnik zemlje. Da li je to pošteno, raspravljaće se još dok tekst zakonika ne bude konačno usvojen.
Onaj ko je blago pritajio, nije imao pravo na trećinu, prema Srpskom građanskom zakoniku. Tako bi bilo i ubuduće. Pošteni nalazač imaće pravo na nagradu, a nepošteni će pokušati da sve zadrži za sebe, ako uspe. Takav slučaj bio je okosnica poznate domaće serije "Porodično blago".
Međutim, nije svako blago porodično, već ima i takvih vrednosti koje se smatraju kulturnim dobrom. U tom slučaju nalazač ima pravo na nagradu, čija visina nije precizirana, ali nema pravo da zadrži pronađeno kulturno dobro.
Ako su nađena neka kulturna dobra i starine, koja imaju naučnu, umetničku, istorijsku, arhivsku ili drugu sličnu vrednost, oni bi postali svojina Republike Srbije i to jedinice lokalne samouprave na čijoj su teritoriji nađene, na primer opštine Pirot. U tom kraju ima najviše legendi o zakopanom blagu i priča o pronađenim zlatnicima.
Čuveni Opšti imovinski zakonik za Knjaževinu Crnu Goru iz 1888. godine davao je sve blago nalazaču, ukoliko ga je pronašao na svom posedu: "Ko nađe blago i uzme ga, biva sasvim njegovo, ako je u svome dobru našao. Nađe li u tuđemu, i to poštenim, nezlomislenim načinom, blago se dijeli na dva jednaka dijela".
O skrivenom blagu i izgubljenim stvarima govorilo se nedavno na Kopaoničkoj školi prirodnog prava. Advokat Đurđe Ninković iz Beograda ukazao je da mogu biti pronađene i polise osiguranja i dokumentacija o pravu na nepokretnost.
Izgubljena stvar i dalje pripada vlasniku, bez obzira na to što on ne zna gde se ona nalazi, a Prednacrt GZ-a propisuje detaljnu proceduru šta treba uraditi da bi se nađena stvar vratila vlasniku. Budući građanski zakonik, kako je naglasio, sledi tradiciju poštenja i savesnosti, kakvu su imali Srpski građanski zakonik iz 1844. i Opšti imovinski zakonik za knjaževinu Crnu Goru.
Izvor: Vebsajt Politika, Aleksandra Petrović, 18.02.2018.