Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZAKON O ZAŠTITI PRAVA NA SUĐENJE U RAZUMNOM ROKU: OD 1. JANUARA 2016. GODINE GRAđANI MOGU DA POšALJU PRIGOVOR PREDSEDNIKU SUDA I DA DOBIJU ODšTETU OD 300 DO 3.000 EVRA, UKOLIKO SE UTVRDI DA JE SUD ODGOVORAN ZBOG ODUGOVLAčENJA SUDSKOG POSTUPKA. SUDSKU ZAšTITU PRAVA NA SUđENJE U RAZUMNOM ROKU MOGU DA TRAżE SVE STRANKE U SUDSKOM POSTUPKU, šTO UKLJUčUJE I IZVRšNI POSTUPAK I VANPARNIčNI POSTUPAK, OSIM JAVNOG TUżIOCA. PRIVATNI TUżILAC, OšTEćENI I OšTEćENI KAO TUżILAC U KRIVIčNOM POSTUPKU TO PRAVO IMAJU SAMO AKO SU ISTAKLI IMOVINSKOPRAVNI ZAHTEV


Od 1. januara 2016. godine, prema Zakonu o zaštiti prava na suđenje u razumnom roku ("Sl. glasnik RS", br. 40/2015 - dalje: Zakon), građani mogu da zatraže sudsku zaštitu u slučaju dugog trajanja procesa, bez obzira na fazu postupka, i ostvare pravično zadovoljenje ako se utvrdi da je do odugovlačenja došlo odgovornošću pravosuđa. Osim objavljivanja odluke o povredi prava na suđenje u razumnom roku, u slučaju nastupanja težih posledica, pravično zadovoljenje podrazumeva i obeštećenje u visini od 300 do 3.000 evra.

Sudsku zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, izuzimajući javnog tužioca, po ovom Zakonu ima svaka stranka u sudskom postupku, što uključuje i izvršni i vanparnični postupak, a oštećeni u krivičnom postupku, privatni tužilac i oštećeni kao tužilac samo ako su istakli imovinskopravni zahtev.

Pravna sredstva kojima se to ostvaruje su prigovor i žalba, dok se postupak ne okonča, i zahtev za pravično zadovoljenje, koji se podnose nadležnom sudu. O prigovoru i žalbi odlučuje predsednik suda, a u sudskom rešenju o njihovom usvajanju, određuje se i rok u kom sudija mora da preduzme mere radi ubrzanja postupka. Stranka kojoj su pravosnažno usvojeni prigovor ili žalba, stiče pravo na neku od predviđenih vrsta pravičnog zadovoljenja : novčano obeštećenje za neimovinsku štetu, objavljivanje pisane izjave Državnog pravobranilaštva i sudske presude kojima je utvrđena povreda prava.

Sud može da dosudi i novčano obeštećenje, a stranka potom podnosi predlog za poravnanje Državnom pravobranilaštvu, s tim da je sve u okvirima iznosa od 300 do 3.000 evra, kako je opredeljeno ovim Zakonom. Ako ne dođe do poravnanja sa Pravobranilaštvom u Zakonom predviđenom roku, može da se podnese odštetna tužba protiv države. Moguće je i podnošenje tužbe protiv države za naknadu imovinske štete izazvane povredom prava na suđenje u razumnom roku.

Dugo trajanje sudskih postupaka i dalje je bolna tačka našeg pravosuđa, što potvrđuje i činjenica da građani godišnje podnesu i po nekoliko hiljada predstavki Ustavnom sudu Srbije i Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu žaleći se na povredu prava na suđenje u razumnom roku.

U Srbiji koja je u proteklih deceniju i po, nekoliko puta menjala sve zakone i više puta reformisala pravosuđe, uključujući i reizbor nosilaca pravosudnih funkcija, sve to, kao "viši faktori", bilo je od uticaja na dužinu postupaka, ne zaboravljajući ni veliki broj sudskih predmeta i efikasnost samih sudija i tužilaca.

Većina ovih okolnosti je uzrok i odlaganja suđenja, što takođe produžava trajanje postupaka, ali za takve "više faktore", i ostale očigledno neupitne razloge, postoji potpuno razumevanje čitavog društva.

Ali, na drugoj strani, po pitanju ostalih razloga odlaganja sudskih ročišta, građani, pa i stručna javnost, kao i učesnici postupka, stiču utisak da se suđenja neretko i olako odlažu.

O tome koliko se godišnje na nivou čitavog srpskog pravosuđa odloži suđenja koliko to košta, nema pouzdanih podataka, osim grubih procena koje se izražavaju velikim brojkama.

Troškovi odloženih ročišta, po nekim javno dostupnim podacima, dosežu ponekad i do polovine održanih, a koja u zavisnosti od složenosti predmeta mogu iznositi od nekoliko desetina do nekoliko stotina hiljada dinara. Specijalni sud je, svojevremeno, advokatu čiji je nedolazak bio uzrok odlaganja jednog sudskog pretresa sa preko trideset okrivljenih, većinom u pritvoru, naložio da plati troškove neodržanog ročišta, obračunate u iznosu oko 300.000 dinara.

Brojna odlaganja u istom postupku, kako smatraju pravnici, vuku i prema zastarevanju. Gubi država, gube svi građani.

Predsednik Visokog saveta sudstva i Vrhovnog kasacionog suda, Dragomir Milojević, bio je zatečen nedavno molbom da prokomentariše slučaj deset uzastopnih odlaganja ročišta u jednom sudskom postupku, ukupno i zakazanih u periodu godinu i po dana. Činilo se da je prvi čovek srpskog pravosuđa u momentu pomislio da je pitanje retoričko, a navedena situacija hipotetička.

- Nema tu odgovora. Toliko puta da se zakazuje suđenje i ne održava. To se protivi zdravoj logici -rekao je Milojević. - Možemo svi mi da se zaklanjamo iza neke nezavisnosti i tako dalje, ali piše nam "U ime naroda" i narod ima pravo da zna šta se radi. Nije nikakav uticaj na sudstvo ukoliko pitate zašto je odloženo toliko suđenja. Ja to ne osećam kao pritisak. Neko bi možda rekao pritiskaju me, to je uticaj na nezavisnost.

Sudija mora, napominje Milojević, da pripremi predmet i da pripremi uslove da se održava suđenje. Sudija mora da prati predmet, to je, preduslov efikasnog postupka. Ukoliko se vratilo neko rešenje ima mogućnosti da pokuša uručenje preko sudskog dostavljača, preko policije i drugih zakonom predviđenih načina da se održi suđenje.

Izvor: Vebsajt Dnevnik, Jaska Jakovljević, 17.01.2016.
Naslov: Redakcija