Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

AUTENTIČNO TUMAČENJE ODREDBI ČLANA 142. ZAKONA O JAVNOM INFORMISANJU I MEDIJIMA: VLASNICI ONIH MEDIJA KOJI NISU PRIVATIZOVANI MOGU DA BUDU NJIHOVI ZAPOSLENI, PRENOSOM UKUPNOG KAPITALA BEZ NAKNADE


Poslanici u Narodnoj skupštini Republike Srbije stavili su tačku na agoniju dugu pet meseci i odlučili – vlasnici onih medija koji nisu privatizovani mogu da budu njihovi radnici. Tako će 17 medija za gazde dobiti svoje zaposlene. Od tog broja u četiri glasila vlasnik je samo po jedna osoba – u Aleksincu, Tutinu, Preševu i Bujanovcu. Međutim, euforija kod novinara je izostala.

Malo je falilo da pacijent ne dočeka živ ishod ove operacije. Dok smo čekali na Autentično tumačenje odredbi člana 142. Zakona o javnom informisanju i medijima ("Sl. glasnik RS", br. 12/2016), izgubili smo polovinu velikih oglašivača. Država je uradila samo ono što se podrazumeva: dokazala da poštuje svoje zakone – rekao je zastupnik akcionara Radio-televizije Vranje, Zoran Veličković.

Na početku privatizacije medija ništa nije ukazivalo da će se, umesto u oktobru 2015. godine, ona završiti tek februara 2016. godine. Tada je ministar kulture i informisanja tvrdio da "država hoće da izađe iz medija, ali da mediji neće da izađu iz države". Samo se mali broj redakcija odlučio da preuzme akcije i postane vlasnik svog medija. Međutim, Agencija za privatizaciju obaveštava Radio-televiziju Vranje da im je pripala samo trećina akcija, dok je preostalih 67 odsto otišlo u Akcionarski fond. Tako se i posle privatizacije ova televizija većinski našla u vlasništvu države.

Tadašnji direktor Agencije za privatizaciju tvrdio je da nema ničeg spornog. Mediji su privatizovani kao i sva ostala preduzeća – u skladu sa Zakonom o privatizaciji("Sl. glasnik RS", br. 83/2014, 46/2015 i 112/2015) i poručio Vranjancima da, ako baš toliko žele, mogu da otkupe na berzi akcije od Akcionarskog fonda.

Ministarstvo kulture i informisanja stalo je na stranu novinara i zahtevalo od direktora Agencije da dosledno sprovede Zakon o javnom informisanju i medijima ("Sl. glasnik RS", br. 83/2014 i 58/2015), dok se on izgovarao kolizijom između medijskog i Zakona o privatizaciji, svaljujući odgovornost za zbrku na Ministarstvo kulture i informisanja.

Ministarstvo privrede bilo je nemoćno iako je Željko Sertić pokušao da disciplinuje protivnike primene Zakona o javnom informisanju i medijima. Prvo je smenio direktora Agencije, a zatim je morao da čeka kraj godine i ukidanje Agencije za privatizaciju i da zatim zatraži od Narodne skupštine Republike Srbije Autentično tumačenje sporne zakonske odredbe: da li je za medije važniji Zakon o javnom informisanju i medijima ili Zakon o privatizaciji? Glasanje je pokazalo da je u Briselu mnogohvaljeni Zakon o javnom informisanju i medijima ipak neka vrsta Lex specijalisa, kako su pravni eksperti i upozoravali.

Ministar privrede ne skriva da je glavni kočničar u rešavanju ovog problema bila upravo Agencija za privatizaciju.

Mnoge stvari često idu sporije nego što javnost od nas očekuje. Tako je bilo i u ovom slučaju, iako smo od početka upozoravali Agenciju da radi suprotno Zakonu o javnom informisanju i medijima. Uveli smo čak i nadzor nad njihovim radom, ali kada smo iscrpli sve pravne mogućnosti zatražili smo Autentično tumačenje odredbi člana 142. Zakona o javnom informisanju i medijima i ceo postupak obavili za sedam dana – kaže Sertić.

Za ministra kulture i informisanja, Ivana Tasovca, stav poslanika je potvrda nastavka medijskih reformi, ali i dokaz stava kojeg se njegovo Ministarstvo držalo – da neprivatizovani mediji pripadaju novinarima.

Nakon preuzimanja portfelja Agencije za privatizaciju od Ministarstva privrede, očekujem uspešan završetak procesa izlaska države iz vlasničke strukture svih medija koji za to ispunjavaju uslove – rekao je Tasovac.

Izvor: Vebsajt Politika, Višnja Aranđelović, 13.02.2016.
Redakcija