Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ODLUKE O TEHNIČKIM REZERVAMA


NACRT ODLUKE O TEHNIČKIM REZERVAMA

I. UVODNE ODREDBE

1. Ovom odlukom utvrđuju se kriterijumi, način i rokovi obračunavanja i obrazovanja tehničkih rezervi za pokriće svih obaveza iz ugovora o osiguranju, odnosno reosiguranju (u daljem tekstu: ugovor).

2. Društvo za osiguranje, odnosno društvo za reosiguranje, (u daljem tekstu: Društvo), u zavisnosti od vrsta osiguranja kojima se bavi, odnosno rizika koje pokriva, obrazuje sledeće tehničke rezerve:

1) rezerve za prenosne premije,

2) rezerve za neistekle rizike,

3) rezerve za bonuse i popuste,

4) rezervisane štete,

5) matematičku rezervu,

6) rezervu za osiguranja kod kojih su osiguranici prihvatili da učestvuju u investicionom riziku,

7) rezerve za izravnanje rizika,

8) druge tehničke rezerve.

3. Tehničke rezerve se obračunavaju poslednjeg dana tekućeg perioda, i to:

1) 31. decembra tekuće godine (godišnji obračun),

2) 31. marta, 30. juna i 30. septembra tekuće godine (obračuni u toku godine),

3) na dan prenosa portfelja osiguranja.

4. Društvo obračunava i iskazuje tehničke rezerve odvojeno za životna i odvojeno za neživotna osiguranja, po srodnim rizicima u okviru jedne vrste osiguranja, odnosno po jednoj vrsti osiguranja (u daljem tekstu: homogena grupa rizika).

5. Društvo tehničke rezerve obračunava oprezno, pouzdano i objektivno, korišćenjem načela aktuarske struke i pravila struke osiguranja, primenom relevantnih aktuarskih i statističkih metoda.

6. Tehničke rezerve se obračunavaju na osnovu ažurnih i pouzdanih podataka, uključujući i podatke sa finansijskih tržišta i druge javno dostupne podatke.

Pri obračunu tehničkih rezervi koriste se realne pretpostavke i odgovarajući podaci o karakteristikama portfelja osiguranja i rizicima koji se preuzimaju.

Društvo je dužno da uspostavi procedure kojima se obezbeđuje primerenost, kompletnost i tačnost podataka koji se koriste pri obračunu tehničkih rezervi.

7. Pri obračunu tehničkih rezervi uzimaju se u obzir prava koja ugovarač osiguranja, osiguranik, korisnik osiguranja i treće oštećeno lice može imati po osnovu ugovora, a naročito:

1) sve naknade, uključujući i očekivane buduće bonuse, bez obzira da li su garantovani ili ne,

2) svi troškovi koji će nastati pri ispunjavanju obaveza iz osiguranja,

3) povećanje iznosa šteta i troškova.

8. Društvo je dužno da najmanje pri godišnjem obračunu, u homogenim grupama rizika, upoređuje utvrđeni iznos pojedinačnih tehničkih rezervi, pretpostavke i podatke korišćene u njihovom obračunu sa obavezama iz ugovora, odnosno sa iskustvom. Ukoliko se utvrdi sistematsko odstupanje iznosa utvrđenih tehničkih rezervi, pretpostavki i podataka od iskustva, Društvo je dužno da izvrši odgovarajuće korekcije i usklađivanja obračuna.

Društvo je dužno da uspostavi procedure kojima se obezbeđuje poređenje utvrđenog iznosa tehničkih rezervi, pretpostavki i podataka sa iskustvom, kao i postupanje Društva u slučaju da se utvrdi sistematsko odstupanje.

9. Društvo je dužno da obrazuje tehničke rezerve u dovoljnom iznosu za pokriće svih obaveza iz ugovora.

Društvo je dužno da, najmanje pri godišnjem obračunu, proverava da li je iznos pojedinačnih tehničkih rezervi dovoljan, odnosno adekvatan za pokriće svih obaveza iz ugovora. Ukoliko se utvrdi neadekvatnost tehničkih rezervi, Društvo je dužno da izvrši odgovarajuće korekcije i usklađivanja obračuna, uključujući i korekciju iznosa tehničkih rezervi.

Društvo je dužno da uspostavi procedure kojima se obezbeđuje provera adekvatnosti tehničkih rezervi za pokriće svih obaveza iz ugovora, kao i postupanje Društva u slučaju da se na taj način utvrdi neadekvatnost tehničkih rezervi.

10. Društvo u poslovnim knjigama iskazuje tehničke rezerve u ukupnom iznosu, pre umanjenja po osnovu saosiguranja i reosiguranja.

11. Društvo je dužno da donese pravilnike kojima uređuje kriterijume, način i rokove obračunavanja i obrazovanja tehničkih rezervi i dostavi ih Narodnoj banci Srbije.

Društvo sistematski primenjuje utvrđene kriterijume i način obračuna tehničkih rezervi, pri čemu se metod obračuna tehničkih rezervi ne može proizvoljno menjati.

Društvo je dužno da čuva i, na zahtev Narodne banke Srbije, dostavi sve potrebne podatke, informacije, pretpostavke, metode, dokumente, procedure i druge akte korišćene pri obračunu tehničkih rezervi, rezultate poređenja sa iskustvom iz tačke 8. ove odluke sa relevantnim informacijama o ovom poređenju, rezultate provere adekvatnosti iz tačke 9. ove odluke sa relevantnim informacijama o ovoj proveri, potrebne radi vršenja nadzora nad obavljanjem delatnosti osiguranja.

II. REZERVE ZA PRENOSNE PREMIJE

12. Rezerve za prenosne premije su deo premije koji se koristi za pokriće obaveza iz osiguranja koje nastaju u narednom periodu nakon tekućeg perioda. Rezerve za prenosne premije obrazuju se izdvajanjem iz ukupne premije osiguranja na kraju tekućeg perioda, odvojeno za svaki ugovor.

13. Osnovica za obračun rezervi za prenosne premije je ukupna premija osiguranja utvrđena ugovorom.

14. Rezerve za prenosne premije, kod ugovora kod kojih se može pretpostaviti ravnomerna raspodela rizika u vremenu, izračunavaju se po metodi pojedinačnog izračunavanja za svaki ugovor s tačnim vremenskim razgraničenjem (pro rata temporis), prema sledećem obrascu:

UPR = P x

d

D

Pri čemu je:

UPR = rezerva za prenosnu premiju pojedinačnog osiguranja,

P = ukupna premija pojedinačnog osiguranja,

d = broj dana trajanja osiguranja posle isteka tekućeg perioda,

D = ukupan broj dana trajanja pojedinačnog osiguranja.

15. Rezerve za prenosne premije, kod ugovora kod kojih se visina pokrića menja u toku trajanja osiguranja, izračunavaju se metodom iz tačke 14. ove odluke u skladu s promenom visine pokrića u toku trajanja osiguranja.

Rezerve za prenosne premije, kod ugovora kod kojih se može pretpostaviti da se visina osiguravajućeg pokrića linearno menja u toku trajanja osiguranja, izračunavaju se metodom iz tačke 14. ove odluke, prema sledećem obrascu:

UPR = P x

d

x

2Ok x D - d x (Ok - Op)

D2

Ok + Op

Pri čemu je:

UPR = rezerva za prenosnu premiju pojedinačnog osiguranja,

P = ukupna premija pojedinačnog osiguranja,

d = broj dana trajanja osiguranja posle isteka tekućeg perioda,

D = ukupan broj dana trajanja pojedinačnog osiguranja,

Op = visina osiguravajućeg pokrića na početku trajanja osiguranja,

Ok = visina osiguravajućeg pokrića na kraju trajanja osiguranja.

Kod ugovora kod kojih se visina osiguravajućeg pokrića u toku trajanja osiguranja menja, ali se ne može pretpostaviti da se menja linearno, za obračun rezervi za prenosne premije može se primeniti i obrazac drukčiji od obrasca iz ove tačke, na osnovu mišljenja ovlašćenog aktuara.

16. Ukupne rezerve za prenosne premije svih ugovora u određenoj homogenoj grupi rizika dobijaju se kao zbir rezervi za prenosne premije pojedinačnih ugovora.

17. Društvo pri obračunavanju rezervi za prenosne premije, na osnovu mišljenja ovlašćenog aktuara, izuzetno može koristiti statističke metode (proporcionalne i paušalne), ako se dobijaju približno isti rezultati kao i kod pojedinačnog obračuna za svaki ugovor.

Ukoliko se primenjuju metode iz stava 1. ove tačke, u mišljenju ovlašćenog aktuara navode se sve pretpostavke koje su korišćene, uz obrazloženje razloga primene navedene metode.

18. Za ugovore za koje se obračunava matematička rezerva, rezerve za prenosne premije su sastavni deo matematičke rezerve.

19. Rezerve za prenosne premije u samopridržaju Društva koje obavlja poslove osiguranja izračunavaju se kao zbir rezervi za prenosne premije sopstvenog portfelja i rezervi za prenosne premije primljenih saosiguranja umanjen za zbir rezervi za prenosne premije prenete u saosiguranje i reosiguranje.

20. Rezerve za prenosne premije u samopridržaju Društva koje obavlja poslove reosiguranja izračunavaju se kao razlika rezervi za prenosne premije po aktivnom poslu reosiguranja (po osnovu rizika preuzetih od osiguravača ili drugih reosiguravača) i rezervi za prenosne premije po pasivnom poslu reosiguranja (po osnovu rizika predatih drugim reosiguravačima).

III. REZERVE ZA NEISTEKLE RIZIKE

21. Rezerve za neistekle rizike obrazuju se u iznosu iznad rezervi za prenosne premije za pokriće obaveza iz osiguranja koje nastaju u narednom periodu nakon tekućeg perioda, a po ugovorima koji su važili u tekućem periodu.

22. Društvo obrazuje rezerve za neistekle rizike ukoliko utvrdi da je očekivani iznos šteta i troškova u narednom periodu po ugovorima iz tekućeg perioda viši od iznosa rezervi za prenosne premije i eventualnih potraživanja za premiju po ugovorima iz tekućeg perioda.

23. Pod potraživanjima za premiju iz tačke 22. ove odluke podrazumevaju se buduće premije utvrđene ugovorom koje se pouzdano mogu očekivati u narednom periodu, a nisu obuhvaćene obračunom rezervi za prenosne premije.

24. Društvo je dužno da uspostavi procedure kojima se obezbeđuje pouzdanost procene očekivanih iznosa šteta i troškova u narednom periodu po ugovorima iz tekućeg perioda, uzimajući u obzir mišljenje ovlašćenog aktuara o pretpostavkama koje se koriste za utvrđivanje očekivanog iznosa šteta i troškova u narednom periodu po ugovorima iz tekućeg perioda.

25. Rezerve za neistekle rizike, kod ugovora kod kojih se može pretpostaviti da kombinovani racio predstavlja adekvatnu aproksimaciju očekivanih iznosa šteta i troškova u narednom periodu po ugovorima iz tekućeg perioda, i ako potraživanja za premiju po ugovorima iz tekućeg perioda nisu materijalno značajna, mogu se izračunavati prema sledećem obrascu:

UPR = max (CR - 1;0) x UPR

Pri čemu je:

URR = rezerve za neistekle rizike,

CR = kombinovani racio,

UPR = rezerve za prenosne premije.

26. Kombinovani racio rizika utvrđuje se kao zbir racia šteta i racia troškova.

Racio šteta utvrđuje se kao odnos merodavnih šteta i merodavne premije.

Racio troškova utvrđuje se kao odnos merodavnih troškova sprovođenja osiguranja i merodavne premije.

Merodavna premija je ukupna premija tekućeg perioda, uvećana za rezerve za prenosne premije na kraju prethodne godine i umanjena za rezerve za prenosne premije na kraju tekućeg perioda.

Merodavne štete rizika su ukupno rešene štete tekućeg perioda, umanjene za ukupne rezervisane štete na kraju prethodne godine, uvećane za ukupne rezervisane štete na kraju tekućeg perioda.

Merodavni troškovi sprovođenja osiguranja su zbir troškova pribave, troškova uprave i ostalih troškova sprovođenja osiguranja koji se odnose na tekući period i na homogenu grupu rizika.

27. Za ugovore za koje se obračunava matematička rezerva, ne obrazuju se rezerve za neistekle rizike.

28. Rezerve za neistekle rizike Društva koje obavlja poslove reosiguranja izračunavaju se za aktivne poslove reosiguranja.

IV. REZERVE ZA BONUSE I POPUSTE

29. Rezerve za bonuse i popuste obrazuju se u iznosu na čiju isplatu osiguranici i korisnici osiguranja imaju pravo na osnovu:

1) učestvovanja u dobiti,

2) buduće delimično snižene premije,

3) povrata dela premije.

30. Rezerve za bonuse i popuste obuhvataju iznose utvrđene u tekućem periodu, a koji treba da se isplate osiguranicima i korisnicima osiguranja, odnosno koji su rezervisani u njihovu korist.

Rezerve za bonuse i popuste obuhvataju i iznose koji se koriste za povećanje tehničkih rezervi i sniženje premije umanjene za iznose rezervi za bonuse i popuste iz prethodnih godina koji više nisu potrebni.

Rezerve za bonuse i popuste obuhvataju i iznose koji se odnose na povrat dela premije za nepotrošeno vreme trajanja osiguranja na osnovu prevremenog prestanka ugovora.

31. Za ugovore za koje se obračunava matematička rezerva, rezerve za bonuse i popuste su sastavni deo matematičke rezerve.

V. REZERVISANE ŠTETE

32. Rezervisane štete obrazuju se u visini procenjenog iznosa obaveza za nastale a nerešene štete do kraja tekućeg perioda.

Društvo je dužno da na ime izmirenja obaveza za nastale a nerešene štete do kraja tekućeg perioda obezbedi dovoljan iznos sredstava.

33. Rezervisanim štetama smatraju se:

1) rezerve za nastale prijavljene a nerešene štete do kraja tekućeg perioda,

2) rezerve za nastale štete koje nisu prijavljene do kraja tekućeg perioda,

3) rezerve za nedovoljno prijavljene, odnosno nedovoljno rezervisane štete,

4) rezerve za štete koje bi mogle biti reaktivirane u narednom periodu i

5) rezerve za troškove u vezi sa rešavanjem i isplatom šteta.

Rezervisane štete iz stava 1, odredbe od 2) do 4) ove tačke smatraju se rezervama za nastale neprijavljene štete, i iskazuju se objedinjeno.

34. Rezerve za nastale prijavljene a nerešene štete do kraja tekućeg perioda obračunavaju se na osnovu pojedinačne procene svake štete.

Rezerve za nastale prijavljene a nerešene štete utvrđuju se na osnovu obaveza iz ugovora, normativa za pružanje usluga u postupku utvrđivanja štete, vrednosti materijala i usluga, nalaza i mišljenja veštaka, procenitelja, aktuara i drugih stručnjaka i drugih relevantnih informacija.

Pri utvrđivanju visine rezervi za nastale prijavljene a nerešene štete uzimaju se u obzir zakonom utvrđene obaveze Društva i sudska praksa.

35. Društvo pri utvrđivanju rezervi za nastale prijavljene a nerešene štete, na osnovu mišljenja ovlašćenog aktuara, može koristiti statističke (paušalne) metode, ukoliko odgovaraju karakteristikama rizika u homogenoj grupi rizika, odnosno kod kojih postoji značajan broj šteta i ako iznosi tih šteta nisu ekstremno različiti.

Rezerve za nastale prijavljene a nerešene štete u redovnom postupku (koje nisu u sporu), za koje je utvrđen pravni osnov ali nisu pribavljeni svi potrebni dokazi na osnovu kojih bi se mogli obračunati rezervisani iznosi, utvrđuju se najmanje u visini prosečnog iznosa šteta rešenih u tekućem periodu u homogenoj grupi rizika kojoj ta šteta pripada.

Ukoliko se primenjuju metode iz stava 1. ove tačke, u mišljenju ovlašćenog aktuara navode se sve pretpostavke koje su korišćene, uz obrazloženje razloga primene navedene metode.

36. Rezerve za nastale prijavljene a nerešene štete uključuju i rezervu za rentne štete za obaveze koje se isplaćuju u obliku rente.

Rezerve za rentne štete iz stava 1. ove tačke utvrđuju se u kapitalizovanim iznosima kao sadašnja vrednost budućih rentnih isplata, uzimajući u obzir i očekivano povećanje budućih rentnih isplata.

Rezerve za rentne štete iz stava 1. ove tačke utvrđuju se za pojedinačne štete, primenom tablica verovatnoće u skladu sa tačkom 63. ove odluke, uz godišnju kamatnu stopu koja nije viša od 5% za rentne štete čiji je iznos određen u dinarima, odnosno 3% za rentne štete čiji je iznos određen u stranoj valuti.

37. Rezerve za nastale neprijavljene štete utvrđuju se uzimajući u obzir prethodno iskustvo u pogledu broja šteta, visine šteta i vremenskog perioda potrebnog za prijavu i rešavanje šteta u zavisnosti od karakteristika homogene grupe rizika i raspoloživih podataka.

Rezerve za nastale neprijavljene štete mogu se obračunavati, na osnovu mišljenja ovlašćenog aktuara, primenom sledećih aktuarskih metoda, ili njihovom kombinacijom:

1) paušalna metoda,

2) metoda triangulacije (Chain ladder),

3) metoda Bornhuetter-Ferguson,

4) metoda očekivane kvote šteta,

5) druge priznate aktuarske metode.

U mišljenju ovlašćenog aktuara iz stava 2. ove tačke navode se sve pretpostavke koje su korišćene, uz obrazloženje razloga primene navedene metode.

Podaci o štetama koji se koriste pri obračunu rezervi za nastale neprijavljene štete ne sadrže podatke o troškovima u vezi sa rešavanjem i isplatom šteta.

38. Godišnji obračun rezervi za nastale neprijavljene štete, paušalnom metodom, vrši se prema sledećem obrascu:

IBNRt = at x (St + RBNSt)

Pri čemu je:

IBNRt = rezerve za nastale neprijavljene štete,

at = koeficijent za obračun rezervi za nastale neprijavljene štete,

St = iznos rešenih šteta (osim rentnih šteta) u tekućoj godini,

RBNSt = iznos rezervi za nastale prijavljene a nerešene štete (osim rentnih šteta) na dan obračuna.

Koeficijent at utvrđuje se kao aritmetička sredina koeficijenata ki za poslednje tri godine (uključujući i tekuću godinu).

Koeficijent ki za svaku od poslednje tri godine dobija se kao količnik zbira iznosa šteta rešenih u toku godine i rezervisanih nastalih prijavljenih a nerešenih šteta na dan 31. decembra, koje su nastale u prethodnom periodu a prvi put prijavljene u godini za koju se utvrđuje ovaj koeficijent, i zbira iznosa šteta rešenih u toku godine i rezervisanih nastalih prijavljenih a nerešenih šteta na dan 31. decembra u godini za koju se utvrđuje taj koeficijent.

Koeficijent at ima vrednost 0,1 na dan 31. decembra prve godine poslovanja, odnosno utvrđuje se kao aritmetička sredina koeficijenata ki za poslednje dve godine, uključujući i tekuću godinu, na dan 31. decembra druge godine poslovanja.

Ukoliko se utvrdi da je vrednost koeficijenta at manja od 0,1, pri obračunu rezerve za nastale neprijavljene štete za vrednost tog koeficijenta se uzima vrednost 0,1.

39. U toku godine rezerve za nastale neprijavljene štete, paušalnom metodom, obračunavaju se kao proizvod koeficijenta at iz tačke 38. ove odluke utvrđenog na dan 31. decembra prethodne godine i zbira iznosa rešenih šteta (osim rentnih šteta) u poslednjih dvanaest meseci i rezervi za nastale prijavljene a nerešene štete (osim rentnih šteta) na dan obračuna.

Rezerve za nastale neprijavljene štete u toku godine ne mogu biti manje od rezervi za nastale neprijavljene štete na kraju prethodne godine.

Obračun iz stava 1. ove tačke ne vrši se u toku kalendarske godine u kojoj je Društvo počelo da posluje u homogenoj grupi rizika.

40. Obračun rezervi za nastale neprijavljene štete za osiguranje od odgovornosti zbog upotrebe motornih vozila ne može se vršiti paušalnom metodom.

41. Rezerve za nastale neprijavljene štete u homogenoj grupi rizika iskazuju se u iznosu koji ne može biti manji od iznosa dobijenog primenom paušalne metode.

42. Obračun rezervi za nastale neprijavljene štete ne vrši se za ugovore za koje se obračunava matematička rezerva.

43. Rezervisane štete sadrže i rezerve za troškove u vezi sa rešavanjem i isplatom šteta.

Pod troškovima u vezi sa rešavanjem i isplatom šteta podrazumevaju se troškovi uviđaja, procene i isplate šteta, troškovi ostvarivanja regresnih zahteva, sudski troškovi, takse u sporovima, troškovi veštačenja i drugi troškovi.

Društvo utvrđuje rezerve za troškove u vezi sa rešavanjem i isplatom šteta primenom paušalne metode i drugih priznatih aktuarskih metoda, na osnovu mišljenja ovlašćenog aktuara koje sadrži sve pretpostavke koje su korišćene, i obrazloženje razloga primene navedene metode.

Obračun rezervi za troškove u vezi sa rešavanjem i isplatom šteta, paušalnom metodom, vrši se primenom sledećeg obrasca:

ULAEt =

TUt

x (RBNSUt + IBNRUt)

SUt

Pri čemu je:

ULAEt = rezerve za troškove u vezi sa rešavanjem i isplatom šteta na kraju tekućeg perioda,

TUt = troškovi nastali u vezi s rešavanjem i isplatom šteta tekućeg perioda,

SUt = iznos ukupnih rešenih šteta tekućeg perioda,

RBNSUt = iznos ukupnih rezervi za nastale prijavljene a nerešene štete na kraju tekućeg perioda,

IBNRUt = iznos ukupnih rezervi za nastale neprijavljene štete na kraju tekućeg perioda.

Pri utvrđivanju rezervi za troškove u vezi sa rešavanjem i isplatom šteta uzimaju se u obzir i rentne štete.

Rezerve za troškove u vezi sa rešavanjem i isplatom šteta iskazuje se odvojeno za rezerve za nastale prijavljene a nerešene štete i odvojeno za rezerve za nastale neprijavljene štete.

44. Društvo, u zavisnosti od načina obračuna rezervisanih šteta, može da rezervisane štete umanjuje za naplaćena regresna potraživanja, na osnovu mišljenja ovlašćenog aktuara koje sadrži sve pretpostavke koje su korišćene, i obrazloženje adekvatnosti primene navedenog umanjenja.

Društvo koje umanjuje rezervisane štete za naplaćena regresna potraživanja iz stava 1. ove tačke dužno je da u napomenama uz finansijske izveštaje iskazuje iznos naplaćenih regresnih potraživanja za koji su umanjene rezervisane štete.

45. Društvo može, pri utvrđivanju rezervisanih šteta, vršiti eksplicitno diskontovanje ili umanjenje rezervisanih šteta na način da se uzme u obzir prihod od investiranja sredstava rezervisanih šteta, ukoliko su zadovoljeni svi sledeći uslovi:

1) očekivani prosečan datum rešavanja šteta je najmanje četiri godine nakon dana obračuna rezervisanih šteta,

2) diskontovanje se vrši oprezno, primenom priznate aktuarske metode, na osnovu mišljenja ovlašćenog aktuara, koje sadrži sve pretpostavke koje su korišćene, i obrazloženje razloga primene navedene metode,

3) prilikom utvrđivanja troškova u vezi s rešavanjem i isplatom šteta uzimaju se u obzir svi faktori koji bi mogli da utiču na povećanje tih troškova,

4) raspoloživi su pouzdani podaci dovoljni za uspostavljanje pouzdanog modela učestalosti rešavanja šteta,

5) kamatna stopa koja se koristi za utvrđivanje sadašnje vrednosti nije viša od oprezne procene stope prinosa na sredstva rezervisanih šteta u periodu do isplate navedenih šteta.

Za godišnju kamatnu stopu, koja se koristi za diskontovanje iz stava 1. ove tačke uzima se najmanja od sledećih stopa:

1) prosečna stopa prinosa na sredstva rezervisanih šteta u prethodnih pet godina,

2) stopa prinosa na sredstva rezervisanih šteta u prethodnoj godini,

3) kamatna stopa od 5%.

Društvo koje vrši diskontovanje iz stava 1. ove tačke dužno je da u napomenama uz finansijske izveštaje iskazuje iznos rezervisanih šteta pre diskontovanja, kategorije šteta koje se diskontuju, metode korišćene za diskontovanje, primenjenu kamatnu stopu sa podacima iz stava 2. ove tačke, faktore koji bi mogli da utiču na povećanje troškova u vezi s rešavanjem i isplatom šteta, kao i metodologiju kojom se utvrđuje očekivani prosečan datum rešavanja šteta.

Društvo ne može, pri utvrđivanju rezervisanih šteta, vršiti implicitno diskontovanje ili umanjenje rezervisanih šteta, tj. implicitno odrediti sadašnju vrednost rezervisane štete za koju se kasnije očekuje da će biti rešena u višem iznosu, odnosno na drugi način.

46. Rezervisane štete u samopridržaju Društva koje obavlja poslove osiguranja izračunavaju se tako što se zbir rezervisanih šteta sopstvenog portfelja i rezervisanih šteta primljenih saosiguranja umanji za zbir rezervisanih šteta prenetih u saosiguranje i reosiguranje.

47. Rezervisane štete u samopridržaju Društva koje obavlja poslove reosiguranja izračunavaju se kao razlika rezervisanih šteta po aktivnom poslu reosiguranja i rezervisanih šteta po pasivnom poslu reosiguranja.

VI. MATEMATIČKA REZERVA

48. Matematička rezerva obrazuje se za izmirenje sadašnje vrednosti buduće obaveze po osnovu ugovora o životnom osiguranju i po osnovu višegodišnjih ugovora o neživotnom osiguranju kod kojih se kumuliraju sredstva štednje ili sredstva za pokriće rizika u kasnijim godinama i na koje se primenjuju tablice verovatnoće i obračuni kao kod životnih osiguranja.

49. Matematička rezerva se po pravilu obračunava dovoljno opreznom aktuarski priznatom prospektivnom metodom kao razlika sadašnje vrednosti budućih obaveza Društva utvrđenih ugovorom i sadašnje vrednosti budućih uplata premije.

Obaveze iz stava 1. ove tačke uključuju:

1) sve garantovane naknade ugovaračima, osiguranicima i korisnicima osiguranja uključujući i garantovanu otkupnu vrednost,

2) učešće u dobiti na koje u trenutku obračuna ugovarači, osiguranici i korisnici osiguranja imaju individualno ili kolektivno pravo, bez obzira kako je učešće u dobiti definisano i da li je visina učešća u dobiti garantovana,

3) sve opcije koje ugovarači, osiguranici i korisnici osiguranja, prema uslovima osiguranja, imaju na raspolaganju,

4) troškove sprovođenja osiguranja, uključujući i troškove provizije.

Metoda obračuna matematičke rezerve iz stava 1. ove tačke uključuje i mogućnost nepovoljnih odstupanja relevantnih faktora koji se koriste pri utvrđivanju matematičke rezerve.

Metoda obračuna matematičke rezerve iz stava 1. ove tačke mora biti oprezna sama po sebi, a mora uključiti i vrednovanje sredstava matematičke rezerve.

50. Matematička rezerva obračunava se pojedinačno za svaki ugovor, s tim da se može obrazovati i dodatna matematička rezerva za rizike koji se odnose na grupu osiguranika ili sve osiguranike (generalne rizike koji nisu individualizovani).

51. Društvo pri obračunavanju matematičke rezerve, na osnovu mišljenja ovlašćenog aktuara može koristiti i statističke metode i aproksimacije, ako se dobijaju približno isti rezultati kao i kod pojedinačnog izračunavanja za svaki ugovor.

Ukoliko se primenjuju statističke metode i aproksimacije iz stava 1. ove tačke, u mišljenju ovlašćenog aktuara navode se sve pretpostavke koje su korišćene, uz obrazloženje razloga primene navedenih metoda.

Društvo koje primenjuje statističke metode i aproksimacije iz stava 1. ove tačke dužno je da u napomenama uz finansijske izveštaje navede pretpostavke koje su korišćene u obračunu matematičke rezerve.

52. Matematička rezerva za grupna osiguranja, tj. grupu ugovarača, osiguranika i korisnika osiguranja ne može biti niža od iznosa utvrđenog na osnovu pretpostavki koje se ne menjaju nakon početka ugovora, kao i pretpostavki koje ne odstupaju od iskustva tokom trajanja ugovora.

Matematička rezerva za grupna osiguranja mora biti pokrivena izvorima sredstava i sredstvima matematičke rezerve samo tog grupnog osiguranja, uključujući sva garantovana prava ugovarača, osiguranika i korisnika osiguranja.

Matematičku rezervu za grupna osiguranja Društvo utvrđuje prema stvarnom polu i starosti osiguranika, a izuzetno može koristiti aproksimacije navedenih faktora, na osnovu mišljenja ovlašćenog aktuara.

Ukoliko se pri obračunu matematičke rezerve primenjuju aproksimacije iz stava 3. ove tačke, u mišljenju ovlašćenog aktuara navode se sve pretpostavke koje su korišćene, uz obrazloženje razloga primene navedene metode.

53. Ako je otkupna vrednost ugovora zagarantovana, iznos matematičke rezerve mora biti najmanje u visini te vrednosti.

54. Društvo je dužno da kamatnu stopu koju koristi u obračunu matematičke rezerve odredi oprezno i u iznosu koji obezbeđuje sigurnost isplate ugovorene naknade ugovaračima, osiguranicima i korisnicima osiguranja, kao i da uzme u obzir sigurnost sredstava matematičke rezerve i visinu prinosa koji se ostvaruje po ovom osnovu.

55. Za ugovore zaključene u stranoj valuti i ugovore s valutnom klauzulom, godišnja kamatna stopa koja se koristi za obračun matematičke rezerve ne može biti viša od 3%.

Pri utvrđivanju kamatne stope uzimaju se u obzir valute u kojima su zaključeni ugovori i prinos na državne hartije od vrednosti u valutama u kojima su zaključeni ugovori.

56. Društvo je dužno da obrazuje dodatnu matematičku rezervu za pokriće obaveza prema ugovaračima, osiguranicima i korisnicima osiguranja po osnovu ugovorene garantovane kamatne stope, ako je trenutni ili očekivani prinos na sredstva matematičke rezerve nedovoljan za pokriće tih obaveza.

57. Statistički faktori koji se primenjuju u obračunu, kao i udeo troškova u matematičkoj rezervi utvrđuju se oprezno, imajući u vidu obaveze iz ugovora, homogenu grupu rizika, administrativne troškove i troškove provizija.

58. Za ugovore kod kojih je predviđeno učešće u dobiti, pri utvrđivanju matematičke rezerve implicitno ili eksplicitno se uzimaju u obzir svi budući bonusi, u skladu sa pretpostavkama o budućem iskustvu i metodom utvrđivanja prava ugovarača, osiguranika i korisnika osiguranja na učešće u dobiti.

59. Udeo budućih troškova može se odrediti eksplicitno ili implicitno.

Udeo budućih troškova se može implicitno utvrditi na osnovu buduće premije umanjene za troškove upravljanja.

Udeo budućih troškova ne može biti manji od oprezne procene očekivanih budućih troškova.

60. Način obračuna matematičke rezerve ne može se menjati zbog proizvoljnih promena metoda i matematičkih osnova obračuna i treba da omogući da se učešće u dobiti ugovarača, osiguranika i korisnika osiguranja uzima u obzir pri obračunu matematičke rezerve na adekvatan način tokom celog trajanja ugovora.

61. Za obrazovanje matematičke rezerve premija novih proizvoda osiguranja mora, na osnovu razumnih aktuarskih pretpostavki, biti dovoljna za ispunjenje svih obaveza iz ugovora.

Tehnička premija koja se koristi u obračunu matematičke rezerve ne može biti viša od tehničke premije koja je ugovorena u momentu zaključenja ugovora, i mora biti dovoljna za izmirenje obaveza Društva.

62. Za obračun smanjenja matematičke rezerve za neamortizovane stvarne troškove provizije zaključenja ugovora koristi se bruto-cilmer (Ziellmer) metoda, pri čemu stopa cilmerizacije u tom slučaju ne može biti veća od 3,5% ugovorene osigurane sume.

Ako se provizija iz stava 1. ove tačke isplaćuje duže od jedne godine, matematička rezerva obračunata po bruto-cilmer metodi ne može biti niža od iznosa koji obezbeđuje isplatu ugovorene osigurane sume.

Kod obračuna u smislu stava 1. ove tačke, stopa cilmerizacije iz tog stava primenjuje se na svaki ugovor, i to za sve vreme trajanja osiguranja.

Društvo koje primenjuje bruto-cilmer metodu za obračun matematičke rezerve, dužno je da u napomenama uz finansijske izveštaje navede iznos matematičke rezerve obračunate po bruto-cilmer metodi, iznos matematičke rezerve obračunate po neto metodi, kao i njihovu razliku po proizvodima osiguranja.

63. Tablice verovatnoće koje se primenjuju pri obračunu matematičke rezerve (tablice smrtnosti, tablice oboljevanja i druge tablice verovatnoće) biraju se oprezno, a izrađuju se na osnovu tablica i drugih statističkih podataka koje objavljuje nadležni organ u Republici Srbiji.

Tablicama verovatnoće iz stava 1. ove tačke smatraju se poslednje objavljene tablice verovatnoće koje je objavio nadležni organ u Republici Srbiji, s tim što se, dok se ne objave tablice oboljevanja i druge tablice verovatnoće, mogu koristiti tablice oboljevanja i druge tablice verovatnoće reosiguravača, na osnovu mišljenja ovlašćenog aktuara.

U slučaju utvrđenog povećanja rizika Društvo može da koristi i druge tablice verovatnoće, na osnovu mišljenja ovlašćenog aktuara, s tim da se primenom tih tablica obezbeđuje zaštita interesa ugovarača, osiguranika i korisnika osiguranja, kao i ispunjenje obaveza iz ugovora.

Mišljenje ovlašćenog aktuara iz st. 2. i 3. ove tačke sadrži sve pretpostavke i obrazloženje da li iznos matematičke rezerve koji se obračunava upotrebom tih tablica verovatnoće obezbeđuje izmirenje svih obaveza po zaključenim ugovorima.

64. Kamatna stopa i tablice verovatnoće koje se primenjuju u obračunu matematičke rezerve moraju biti jednake kamatnoj stopi i tablicama verovatnoće iz tarifnog sistema Društva na osnovu kog je zaključen ugovor.

65. Ako se pri obračunu matematičke rezerve dobije negativan rezultat, matematička rezerva svodi se na nulu.

66. Matematička rezerva se na dan obračuna dobija linearnom interpolacijom matematičkih rezervi obračunatih na početku i na kraju tekuće godine osiguranja, i ne koriguje se za iznos preplate ili zaostatka u plaćanju premije na dan obračuna.

67. Matematička rezerva osiguranja zaključenih u stranoj valuti obračunava se posebno za svaku valutu i iskazuje i u toj valuti i u dinarima, prema srednjem kursu Narodne banke Srbije na dan obračuna ove rezerve.

68. Društvo je dužno da svim zainteresovanim licima pruži podatke o bitnim elementima metoda i matematičkih osnova korišćenih za obračun matematičke rezerve i bonusa po osnovu učešća u dobiti.

69. Matematička rezerva u samopridržaju Društva koje obavlja poslove osiguranja izračunava se kao zbir matematičke rezerve sopstvenog portfelja i matematičke rezerve primljenih saosiguranja umanjen za zbir matematičke rezerve prenete u saosiguranje i reosiguranje.

70. Matematička rezerva u samopridržaju Društva koje obavlja poslove reosiguranja izračunava se kao razlika matematičke rezerve po aktivnom poslu reosiguranja i matematičke rezerve po pasivnom poslu reosiguranja.

VII. REZERVA ZA OSIGURANJA KOD KOJIH SU OSIGURANICI PRIHVATILI DA UČESTVUJU U INVESTICIONOM RIZIKU

71. Rezerva za osiguranja kod kojih su osiguranici prihvatili da učestvuju u investicionom riziku obrazuje se u iznosu na koji osiguranici i korisnici osiguranja imaju pravo a koji je neposredno vezan za vrednost investiranja.

72. Za naknade iz ugovora direktno vezane za vrednost jedinica investicionih fondova, rezerva za osiguranja kod kojih su osiguranici prihvatili da učestvuju u investicionom riziku mora biti utvrđena na način da što tačnije odgovara vrednosti tih jedinica.

73. Iznos rezerve za osiguranja kod kojih su osiguranici prihvatili da učestvuju u investicionom riziku utvrđuje se kao proizvod broja jedinica dodeljenih ugovoru i odgovarajuće vrednosti jedinice.

74. Ako je ugovorom kod koga su osiguranici prihvatili da učestvuju u investicionom riziku garantovano određeno pravo osiguranika i korisnika osiguranja (npr. garantovan iznos isplate u slučaju smrti, garantovan iznos isplate u slučaju doživljenja, garantovana otkupna vrednost, garantovan prinos, nepromenljivi troškovi upravljanja i dr) obrazuje se posebna matematička rezerva za izmirenje ove obaveze.

75. Na obračun posebne matematičke rezerve iz tačke 74. ove odluke shodno se primenjuju odredbe poglavlja VI. ove odluke.

76. Odredbe ovog poglavlja shodno se primenjuju na tehničke rezerve za pokriće obaveza prema osiguranicima i korisnicima tontina.

VIII. REZERVE ZA IZRAVNANJE RIZIKA

77. Rezerve za izravnanje rizika koriste se za vremensko izravnavanje toka šteta u pojedinim vrstama neživotnih osiguranja.

78. Društvo je dužno da rezerve za izravnanje rizika obrazuje za vrstu osiguranja kredita.

Društvo može obrazovati rezerve za izravnanje rizika i za druge vrste neživotnih osiguranja koje je Društvo utvrdilo pravilnikom kojim se uređuje obračun i obrazovanje rezervi za izravnanje rizika.

79. Za rezerve za izravnanje rizika vrši se godišnji obračun i te rezerve se u iznosu utvrđenom godišnjim obračunom iskazuju u obračunima u toku godine i na dan prenosa portfelja.

Rezerve za izravnanje rizika se pri godišnjem obračunu uvećavaju ukoliko je ostvaren pozitivan neto poslovni rezultat u vrsti osiguranja.

Rezerve za izravnanje rizika se uvećavaju za 75% pozitivnog neto poslovnog rezultata u vrsti osiguranja, a najviše za 12% premije u samopridržaju dok rezerve za izravnanje rizika ne dostignu gornju granicu iz tačke 84. ove odluke.

80. Rezerve za izravnanje rizika se pri godišnjem obračunu umanjuju ukoliko je ostvaren negativan neto poslovni rezultat u vrsti osiguranja.

Rezerve za izravnanje rizika se umanjuju za ukupan iznos negativnog neto poslovnog rezultata u vrsti osiguranja, pri čemu umanjenje ne može biti veće od iznosa rezervi za izravnanje rizika u vrsti osiguranja prethodne godine.

81. Pod neto poslovnim rezultatom, u smislu ove odluke, smatra se neto poslovni rezultat utvrđen propisom kojim se uređuje sadržaj obrazaca finansijskih izveštaja društva za osiguranje bez rezervi za izravnanje rizika.

82. Godišnja premija u samopridržaju Društva koje obavlja poslove osiguranja utvrđuje se kao zbir godišnje premije sopstvenog portfelja i godišnje premije primljenih saosiguranja umanjen za zbir godišnje premije prenete u saosiguranje i reosiguranje.

83. Godišnja premija u samopridržaju Društva koje obavlja poslove reosiguranja utvrđuje se kao razlika godišnje premije po aktivnom poslu reosiguranja i godišnje premije po pasivnom poslu reosiguranja.

84. Gornja granica rezervi za izravnanje rizika iznosi 150% najviše godišnje premije u samopridržaju u vrsti osiguranja u poslednjih pet godina (uključujući i godinu za koju se vrši obračun).

IX. DRUGE TEHNIČKE REZERVE

85. Društvo obrazuje i druge tehničke rezerve za očekivane buduće obaveze i rizike za koje se ne obrazuje nijedna od tehničkih rezervi propisanih ovom odlukom.

86. Druge tehničke rezerve mogu se obrazovati za štete koje proizilaze iz osiguranja od odgovornosti zbog šteta usled atomske energije, osiguranja od odgovornosti od posledica primene medicinskog sredstva, osiguranja od zemljotresa, osiguranja od poplava i sl.

87. Ukoliko Društvo obrazuje druge tehničke rezerve, pravilnikom uređuje koje druge tehničke rezerve obrazuje, kao i kriterijume, način i rokove obračunavanja i obrazovanja drugih tehničkih rezervi.

88. Društvo je dužno da obračun drugih tehničkih rezervi vrši primenom priznatih aktuarskih metoda, na osnovu mišljenja ovlašćenog aktuara.

Mišljenje ovlašćenog aktuara iz stava 1. ove tačke sadrži sve pretpostavke koje su korišćene i obrazloženje da li iznos drugih tehničkih rezervi obezbeđuje pokriće očekivanih budućih obaveza i rizika za čije pokriće se formiraju druge tehničke rezerve, a za koje se ne obrazuje nijedna od tehničkih rezervi propisanih ovom odlukom.

89. Druge tehničke rezerve Društva koje obavlja poslove reosiguranja obrazuju se shodnom primenom odredaba ovog poglavlja ove odluke.

XI. PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

90. Društvo je dužno da primeni odredbe ove odluke pri iskazivanju tehničkih rezervi u finansijskim izveštajima i godišnjem izveštaju o poslovanju Društva - sa stanjem na dan 31. decembra 2015. godine.

91. Danom stupanja na snagu ove odluke prestaje da važi Odluka o bližim kriterijumima i načinu obračunavanja prenosnih premija ("Službeni glasnik RS" br. 19/2005), Odluka o bližim kriterijumima i načinu obračunavanja rezervisanih šteta ("Službeni glasnik RS", br. 86/2007), Odluka o bližim kriterijumima i načinu obračunavanja matematičke rezerve i rezerve za učešće u dobiti ("Službeni glasnik RS", br. 7/2010, 93/2011 i 87/2012) i Odluka o bližim kriterijumima i načinu obračunavanja rezervi za izravnanje rizika ("Službeni glasnik RS", br. 13/2005 i 23/2006).

92. Ova odluka objavljuje se u "Službenom glasniku RS", i stupa na snagu 27. juna 2015. godine.

Izvor: Press služba Narodne banke Srbije, 16.03.2015.