Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NACRT ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O BEZBEDNOSTI HRANE - TEKST PROPISA


NACRT ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O BEZBEDNOSTI HRANE

Član 1.

U Zakonu o bezbednosti hrane ("Sl. glasnik RS", br. 41/2009) u članu 4. posle tačke 2) dodaje se nova tačka 2a), koja glasi:

"2a) Međunarodno prihvaćeni standardi, smernice, vodiči i preporuke su oni koji su razrađeni u okviru Organizacije ujedinjenih nacija zahranu i poljoprivredu (FAO), Svetske zdravstvene organizacije (WHO), Komisije Codex Alimentarius, Međunarodne organizacije za zaštitu zdravlja životinja (OIE), Međunarodne konvencije o zaštiti bilja (IPPC), Evropske i mediteranske organizacije za zaštitu bilja (EPPO), Međunarodnog udruženja hemijskih analitičara (AOAC), Međunarodnog kolaborativnog saveta za analitiku pesticida (CIPAC), Evropske organizacije za saradnju i razvoj (OECD), Evropske agencije za bezbednost hrane (EFSA) i dr;"

Tačka 3) briše se.

U tački 4) reč: "genetski" zamenjuje se rečju: "genetički". Tačka 8) briše se.

Tačka 11) briše se.

U tački 14) podtačka (4) menja se i glasi:

"(4) ugostiteljskim objektima, pečenjarama, objektima brze hrane, poslastičarnicama, pekarama, kao i ketering usluge i usluge isporuke gotove hrane;"

Tačka 17. briše se.

Posle tačke 21) dodaje se nova tačka 21a), koja glasi:

"21a) Službena kontrola jeste bilo koji postupak kontrole koji nadležni organ sprovodi radi potvrde usaglašenosti i primene propisa u poslovanju hranom i hranom za životinje, kao i sa propisima iz oblasti zdravlja i dobrobiti životinja;"

Posle tačke 23) dodaje se nova tačka 23a), koja glasi:

"23a) Uputstva ili vodiči su dokumenta koja se donose od strane subjekata u poslovanju hranom, odnosno hranom za životinje, njihovih udruženja, odnosno nadležnog organa u cilju postizanja efikasnog sistema bezbednosti hrane, odnosno hrane za životinje;

U tački 25) stav 1. podtačka (7) menja se i glasi:

"(7) psihoaktivno kontrolisane supstance i prekusori,".

Član 2.

U članu 5. tačka 5) menja se i glasi: "5) novu hranu;"

Posle tačke 5) dodaje se tačka 6), koja glasi:

"6) genetički modifikovanu hranu i genetički modifikovanu hranu za životinje u skladu sa posebnim propisom kojim se uređuju genetički modifikovani organizmi."Član 3.

U članu 12. stav 1. tačka 5) menja se i glasi:

"5) u svim fazama proizvodnje, prerade i prometa (promet na veliko, promet na malo, uvoz na mestima carinjenja i izvoz), sanitarna inspekcija, i to:

  1. nove hrane;
  2. dijetetskih proizvoda (formule za odojčad, hrana za odojčad i malu decu, hrana za osobe na dijeti za mršavljenje, hrana za posebne medicinske namene, hrana za osobe intolerantne na gluten, zamene za so za ljudsku ishranu i dr)
  3. dodaci ishrani - dijetetski suplementi;
  4. hrane sa izmenjenim nutritivnim sastavom;
  5. soli za ishranu ljudi i proizvodnju prehrambenih proizvoda;
  6. aditiva, aroma, enzimi za hranu, pomoćnih sredstava u proizvodnji;
  7. vode za piće koja se potrošačima isporučuje putem javnog vodovodnog sistema ili u originalnoj ambalaži (prirodne mineralne, izvorske i stone vode);
  8. materijala i predmeta koji dolaze u kontakt sa hranom na mestima njihove proizvodnje i prometa;"

Posle tačke 5) dodaje se tačka 5a) koja glasi:

"5a) u fazi prometa na malo sve hrane - sanitarna inspekcija, osim hrane životinjskog porekla u objektima registrovanim, odnosno odobrenim od strane Ministarstva, kao i u prometu na malo svežeg mesa, mleka, jaja, meda, ribe i divljači u specijalizovanim objektima (kasapnice, ribarnice i sl.) - veterinarska inspekcija, odnosno vina i alkoholnih pića - poljoprivredna inspekcija."

Tačka 6) briše se.

Član 4.

U članu 14. stav 1. posle reči: " u skladu sa" dodaju se reči: "standardima, smernicama i preporukama Codex Alimentarius, kao i".

Posle stava 2. dodaje se stav 3. koji glasi:

"Vlada propisuje način uspostavljanja i organizacije sistema u oblasti bezbednosti i kvaliteta hrane, pružanja informacija i obaveštavanja o standardima, smernicama i preporukama, u skladu sa Codex Alimentarius".

Član 5.

U članu 18. stav 3. menja se i glasi:

"Direkcija za nacionalne referentne laboratorije mora da bude akreditovana u skladu sa standardom SRPS ISO/IEC 17025 - "Opšti zahtevi za kompetentnost laboratorija za testiranje i laboratorija za etaloniranje."

Član 6. Član 19. menja se i glasi:

"Član 19.

Direkcija za nacionalne referentne laboratorije (u daljem tekstu: Nacionalna referentna laboratorija) obavlja poslove u oblasti bezbednosti hrane, kontrole kvaliteta i bezbednosti mleka i ispitivanje zabranjenih, nedozvoljenih, štetnih i nepoželjnih supstanci u hrani i hrani za životinje i banke biljnih gena.

U okviru Nacionalne referentne laboratorije obavljaju se sledeći poslovi:

1) laboratorijska ispitivanja;

2) potvrdna laboratorijska ispitivanja primenom referentnih metoda;

3) provera rezultata ispitivanja, primenjenih testova i metoda;

4) čuvanje referentnih uzoraka i standardnih reagenasa;

5) priprema, održavanje i distribucija referentnog materijala;

6) uvođenje, razvijanje i validacija novih metoda i protokola testiranja u skladu sa međunarodno prihvaćenim standardima, smernicama i preporukama;

7) koordiniranje aktivnosti laboratorija radi primene novih analitičkih i dijagnostičkih metoda;

8) dostavljanje podataka laboratorijama o analitičkim i dijagnostičkim metodama, uključujući i referentne metode;

9) organizovanje međulaboratorijskih uporednih ispitivanja performansi laboratorija na nacionalnom nivou, obrada dobijenih rezultata međulaboratorijskih uporednih testiranja u skladu sa međunarodno priznatim protokolima, sastavljanje izveštaja i davanje preporuka;

10) učešće u međunarodno organizovanim međulaboratorijskim uporednim testovima kompetentnosti;

11) saradnja sa referentnim laboratorijama drugih zemalja i referentnim laboratorijama Evropske unije;

12) dostavljanje ministarstvu, odnosno ministarstvu nadležnom za poslove zdravlja i laboratorijama informacija dobijenih od referentnih laboratorija drugih zemalja i referentnih laboratorija Evropske unije;

13) staranje i organizacija uspostavljanja jedinstvenih kriterijuma i metoda u službenim laboratorijama;

14) obezbeđivanje naučne i tehničke pomoći ministarstvu, odnosno ministarstvu nadležnom za poslove zdravlja u pripremi planova službenih kontrola;

15) obučavanje osoblja u službenim laboratorijama;

16) učešće u pripremi nacionalnih vodiča za uzorkovanje i rukovanje uzorcima;

17) ispitivanje kvaliteta mleka i ispitivanje mleka za potrebepraćenja i unapređenja proizvodnih sposobnosti muznih grla;

18) drugi poslovi.

Pored poslova iz stava 2. ovog člana Nacionalna referentna laboratorija obavlja i poslove banke biljnih gena, i to:

1)    čuvanje kolekcije semena i sadnog materijala;

2)    registraciju uzoraka, njihovo čišćenje, sušenje, pakovanje, skladištenje i održavanje;

3)    umnožavanje i regeneraciju uzoraka;

4)    skladištenje duplikata uzoraka;

5)    organizovanje održavanja, odnosno održavanje kolekcije sadnog materijala;

6)    razmenu uzoraka sa drugim bankama gena u svetu;

Pored poslova iz st. 2. i 3. ovog člana Nacionalna referentna laboratorija obavlja i :

1) poslove investicionog održavanja objekata i prateće infrastrukture svojih laboratorija;

2) iniciranje, planiranje, pripremu, programiranje, sprovođenje praćenje realizacije projekata opremanja nacionalnih referentnih laboratorija;

3) inicira i koordinira stručnu saradnju između referentnih laboratorija."

Član 7.

Posle člana 19. dodaje se naziv člana i član 19a, koji glase:

"19a Referentna laboratorija

Član 19a Poslovi iz člana 19. stav 2. ovog zakona mogu da se ustupe

laboratorijama izabranim putem konkursa, koje postaju referentne laboratorije.

Laboratorije iz stava 1. ovog člana moraju da budu akreditovane u skladu sa standardom SRPS ISO/IEC 17025 - "Opšti zahtevi za kompetentnost laboratorija za testiranje i laboratorija za etaloniranje.

Za poslove iz člana 19. stav 2. ovog zakona iz oblasti veterinarstva i sredstava za zaštitu bilja konkurs iz stava 1. ovog člana raspisuje se u skladu sa propisom kojim se uređuje veterinarstvo, odnosno propisom kojim se uređuju sredstva za zaštitu bilja.

Konkurs iz stava 1. ovog člana raspisuje Ministarstvo, odnosno ministarstvo nadležno za poslove zdravlja i objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srbije".

Konkurs iz stava 1. ovog člana naročito sadrži:

1)    poslove za koje se konkurs raspisuje;

2)    period na koji se obavljaju poslovi;

3)    dokaz koji se odnosi na obim akreditacije, kao i tehničku opremljenost i kadrovsku osposobljenost;

4)    kriterijume za izbor;

5)    rok za donošenje i objavljivanje odluke o izboru;

6)    način obaveštavanja o rezultatima konkursa.

Konkurs iz stava 1. ovog člana sprovodi komisija koju obrazuje ministar, odnosno ministar nadležan za poslove zdravlja.

Odluku o izboru referentne laboratorije donosi ministar, odnosno ministar nadležan za poslove zdravlja.

Sa laboratorijom izabranom na konkursu ministar odnosno ministar nadležan za poslove zdravlja zaključuju ugovor.

Ugovor iz stav 8. ovog člana naročito sadrži:

1) poslove laboratorijskih ispitivanja koji su predmet ugovora;

2) odgovorno lice koje će obavljati određene poslove koji su predmet ugovora;

3) metode, način i postupak obavljanja poslova laboratorijskihispitivanja;

4) međusobna prava, obaveze i odgovornosti;

5) vreme za koje se zaključuje ugovor;

6) način finansiranja poslova;

7) uslove za raskid ugovora;

Spisak referentnih laboratorija objavljuje se u "Službenom glasniku Republike Srbije".

Ako u Republici Srbiji ne postoji referentna laboratorija koja ispunjava propisane uslove ministar, odnosno ministar nadležan za poslove zdravlja može za pojedine vrste ispitivanja da odredi referentnu laboratoriju sa teritorije druge države za tražena ispitivanja.

Jedna referentna laboratorija može biti referentna za više ispitivanja.

Na sprovođenje konkursa iz stava 1. ovog zakona ne primenjuju se odredbe zakona kojim se uređuju javne nabavke.

Sredstva za obavljanje poslova iz ovog člana obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije."

Član 8

U članu 20. st. 1. i 2. menjaju se i glase:

"Laboratorijska ispitivanja u oblasti bezbednosti hrane i hrane za životinje u postupku službene kontrole mogu da se ustupe laboratorijama (u daljem tekstu: službene laboratorije) putem konkursa koji raspisuje Ministarstvo, odnosno ministarstvo nadležno za poslove zdravlja i objavljuje u "Službenom glasniku Republike Srbije."

Laboratorijska ispitivanja u oblasti bezbednosti hrane i hrane za životinje u postupku službene kontrole ne mogu da se ustupe internim laboratorijama subjekata u poslovanju hranom i hranom za životinje."

Posle stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi:

"Interne laboratorije iz stava 2. ovog člana moraju vršiti validaciju metoda ispitivanja i učestvovati u eksternim proverama kvaliteta."

Dosadašnji st. 3. i 4. postaju st. 4. i 5.

U dosadašnjem stavu 5, koji postaje stav 6. tačka 3) menja se I glasi:

"3) dokaz o ispunjenosti standarda SRPS ISO/IEC 17025 - "Opšti zahtevi za kompetentnost laboratorija za testiranje i laboratorija za etaloniranje;"

Dosadašnji st. 6, 7. i 8. postaju st. 7, 8. i 9.

Član 9.

U članu 21. tačka 1) reči: "i sprovođenje programa monitoringa", brišu se.

U tački 3) zapeta i reči: "odnosno sprovođenje programa monitoringa", brišu se.

Član 10.

U članu 26. stav 1. tačka 2) menja se i glasi:

"2) informacija koje su dostupne potrošaču, uključujući i međunarodne potvrde (sertifikate) i ostale dokumente koji prate hranu u prometu, kao i podatke na deklaraciji, a koje se odnose na sprečavanje specifičnih štetnih delovanja pojedinih vrsta ili kategorija hrane na zdravlje ljudi."

U stavu 3. posle reči: "raspadanja" dodaju se reči: "i isteklog roka trajanja".

St. 4. i 5. menjaju se i glase:

"Ministar, uz saglasnost ministra nadležnog za poslove zdravlja, bliže propisuje opšte uslove higijene hrane, posebne uslove higijene hrane životinjskog porekla i mikrobiološke kriterijume hrane.

Ministar, uz saglasnost ministra nadležnog za poslove zdravlja, bliže propisuje maksimalne koncentracije određenih kontaminenata u hrani, kao i metode uzorkovanja i ispitivanja hrane radi utvrđivanja prisustva i nivoa određenih kontaminenata u hrani."

Posle stava 5. dodaju se st. 6, 7, 8. i 9, koji glase:

"Ministar zdravlja, uz saglasnost ministra, bliže propisuje:

1) zdravstvenu ispravnost vode za piće za javno vodosnabdevanje, uključujući maksimalno dozvoljeni broj mikroorganizama, maksimalno dozvoljene koncentracije prisutnih hemijskih elemenata, maksimalno dozvoljene vrednosti radioloških pokazatelja, način vršenja dezinfekcije, način vršenja kontrole zdravstvene ispravnosti, metode za određivanje pokazatelja zdravstvene ispravnosti, način izveštavanja i vođenja evidencije o zdravstvenoj ispravnosti, kao i druge uslove koje mora da ispuni voda za piće;

2) zdravstvenu ispravnost i kvalitet prirodne mineralne, izvorske i stone vode u originalnoj ambalaži, uključujući maksimalno dozvoljeni broj mikroorganizama, maksimalno dozvoljene koncentracije prisutnih hemijskih elemenata i elemenata u tragovima, maksimalno dozvoljene vrednosti radioloških pokazatelja, način eksploatacije i uslove za stavljanje u promet, zahteve i kriterijume za označavanje prirodnih mineralnih, izvorskih i stonih voda, način obeležavanja u odnosu na prisutne mineralne materije i hemijske elemente u tragovima, uslove u pogledu korišćenja vazduha obogaćenog ozonom pri tretmanu prirodnih mineralnih i izvorskih voda, uslove u pogledu korišćenja aluminijuma u postupku uklanjanja fluorida iz prirodnih mineralnih i izvorskih voda, način vršenja kontrole zdravstvene ispravnosti i kvaliteta, metode za određivanje pokazatelja zdravstvene ispravnosti i kvaliteta, način izveštavanja i vođenja evidencije o zdravstvenoj ispravnosti i kvalitetu, kao i druge uslove koje mora da ispuni prirodna mineralna, izvorska i stona voda u originalnoj ambalaži;

3) postupak i način priznavanja prirodnih mineralnih voda, uključujući način i uslove za formiranje komisije za priznavanje prirodnih mineralnih voda, njene nadležnosti, način rada i finansiranja, postupak, način priznavanja i vođenja evidencije priznatih prirodnih mineralnih voda;

4) zdravstvenu ispravnost dijetetskih proizvoda;

5) zdravstvenu ispravnost dodataka ishrani - dijetetskih suplemenata;

6) zdravstvenu ispravnost i kvalitet soli za ishranu ljudi i proizvodnju hrane;

7) materijala i predmeta koji dolaze u kontakt sa hranom;

8) prehrambene aditive, arome, enzimske preparate i pomoćna sredstva u proizvodnji hrane;

9) nutritivne i zdravstvene izjave koje se navode na deklaraciji hrane;

10) hranu sa izmenjenim nutritivnim sastavom;

11) dodataka ishrani;

12)novu hranu i sastojke nove hrane (uslove za proizvodnju, stavljanje na tržište, način vršenja kontrole i uslove koji se odnose na sledljivost i označavanje nove hrane i sastojaka nove hrane).

Ministar zdravlja, uz saglasnost ministra, bliže propisuje metode ispitivanja, dozvoljene nivoe radioaktivnosti, načine vođenja evidencije i način izveštavanja, uslove i način formiranja stručnih tela u vezi sa rešavanjem konkretnih pitanja koja mogu nastati prilikom primene propisa o hrani iz stava 6. tač. 4) do 8) ovog člana.

Ministar, odnosno ministar nadležan za poslove zdravlja bliže propisuje način i postupak izdavanja međunarodne potvrde (sertifikata) o bezbednosti hrane koja se izvozi, izgled obrasca međunarodne potvrde, kao i evidenciju o izdatim potvrdama.

Međunarodnu potvrdu (sertifikat) o bezbednosti hrane iz stava 8. ovog člana koja se izvozi izdaje inspektor u skladu sa podelom nadležnosti iz člana 12. ovog zakona."

Član 11.

U članu 45. stav 2. posle reči: "prometu hrane" dodaju se reči: "rukuju i".

St. 4. i 5. menjaju se i glase:

"Ministar nadležan za poslove zdravlja bliže propisuje program za sticanje osnovnih znanja o higijeni hrane i ličnoj higijeni i radnoj odeći i obući, način njegovog sprovođenja, visinu troškova i naknadu za rad komisije i uređuje ostala pitanja u vezi sa obukom za sticanje osnovnih znanja za lica iz stava 2. ovog člana.

Troškove obučavanja lica iz stava 2. ovog člana nastalih u vezi sa sticanjem znanja o higijeni hrane i ličnoj higijeni i radnoj odeći i obući snosi poslodavac.

Posle stava 5. dodaju se st. 6. i 7. koji glase:

"Sredstva ostvarena uplatom naknade za polaganje ispita za sticanje znanja o higijeni hrane i ličnoj higijeni i radnoj odeći i obući prihod su budžeta Republike Srbije i koriste se za finansiranje troškova vezanih za organizaciju i polaganje ispita.

Ministar uz saglasnost ministra nadležnog za poslove zdravlja bliže propisuje način i metode sprovođenja službene kontrole, sistem odobravanja i sertifikacije, način saradnje sa carinskim organom i nadležnim organima zemalja članica evropske unije i trećih zemalja, način pregleda, način uzimanja uzoraka, kriterijume za određivanje rokova za sprovođenje službene kontrole, kao i izveštavanje o sprovedenim službenim kontrolama."

Član 12.

Član 46. menja se i glasi:

"Član 46.

Izuzetno od odredaba člana 45. ovog zakona, propisani uslovi u vezi sa higijenom hrane ne odnose se na malog proizvođača kao subjekta u poslovanju hranom.

Ministar bliže propisuje malog proizvođača kao subjekta u poslovanju hranom, vrste hrane i male količine koje može da proizvodi, mesto, odnosno područje u kome može da stavlja u promet tu hranu, uslove higijene hrane, kao i obrazac potvrde u zavisnosti od vrste hrane koja se stavlja u promet i sadržinu evidencije koju vodi mali proizvođač."

Član 13.

Član 49. menja se i glasi:

"Član 49.

Izuzetno od odredbe člana 47. ovog zakona mogu se propisati odstupanja koja se odnose na subjekte u poslovanju hranom u slučaju tradicionalnih proizvoda i primene tradicionalnih metoda u određenim fazama proizvodnje i prometa hrane (stari zanati i sl), kao i kod subjekata u poslovanju hranom koji se nalaze u područjima u kojima postoje posebna geografska ograničenja, koja mogu da se odnose na izgradnju, uređenje i opremanje objekata u poslovanju hranom, ako takva odstupanja ne utiču na ostvarivanje ciljeva ovog zakona.

Ministar, odnosno ministar nadležan za poslove zdravlja bliže propisuje odstupanja iz stava 1. ovog člana."

Član 14.

U članu 50. dodaju se st. 2, 3, 4, 5. i 6. koji glase:

"Proizvodi i aditivi namenjeni za hranu za životinje ne smeju da sadrže nepoželjne supstance koje mogu ugroziti zdravlje životinja ili, zbog njihovog prisustva u hrani životinjskog porekla, zdravlje ljudi ili životnu sredinu.

Izuzetno od stava 2. ovog člana, proizvodi i aditivi namenjeni za hranu za životinje mogu da sadrže nepoželjne supstance pod propisanim uslovima u skladu sa ovim zakonom.

Ministar bliže propisuje uslove pod kojima proizvodi i aditivi namenjeni za hranu za životinje mogu da sadrže nepoželjne supstance.

Ministar bliže propisuje uslove za proizvodnju, odobravanje, upotrebu, deklarisanje, označavanje, pakovanje i promet aditiva namenjenih za hranu za životinje.

Ministar bliže propisuje uslove za deklarisanje, označavanje, predstavljanje, pakovanje, promet, upotrebu i oglašavanje hrane za životinje."

Član 15.

U članu 55. st. 2. i 3. menjaju se i glase:

"Ministar, odnosno ministar nadležan za poslove zdravlja u skladu sa podelom nadležnosti iz člana 12. ovog zakona bliže propisuje uslove u pogledu kvaliteta hrane, i to za:

1) klasifikaciju, kategorizaciju i naziv proizvoda;

2)fizička, hemijska, fizičko-hemijska i senzorska svojstva, kao sastav hrane;

3) fizička, hemijska, fizičko-hemijska i senzorska svojstva sirovina, kao i vrstu i količinu sirovina, dodataka i drugih supstanci koje se upotrebljavaju u proizvodnji i preradi hrane;

4) metode uzimanja uzoraka i ispitivanje kvaliteta hrane;

5) izdavanje ovlašćenja ocenjivačima senzorskih svojstava hrane za određene proizvode;

6) elemente bitnih tehnoloških postupaka koji se primenjuju u proizvodnji i preradi hrane;

7) pakovanje i deklarisanje;

8) dodatne zahteve za označavanje hrane.

Ministar, odnosno ministar nadležan za poslove zdravlja, u skladu sa podelom nadležnosti iz člana 12. ovog zakona, bliže propisuje uslove i način proizvodnje i stavljanje u promet hrane za koju nisu propisani uslovi za kvalitet."

Član 16.

Naziv poglavlja XI. menja se i glasi: "XI. NOVA HRANA".

Član 17.

Naziv člana 58. i član 58. brišu se.

Član 18.

Naziv člana 59. menja se i glasi: "Pojam nove hrane"

Član 19.

Naziv člana 60. i član 60. brišu se.

Član 20.

Naziv člana 61. i član 61. menja se i glasi:

"Stavljanje u promet nove hrane

Član 61.

Za prvo stavljanje u promet nove hrane na teritoriji Republike Srbije, ili se takva hrana nađe u prometu, subjekt u poslovanju hranom mora imati dozvolu, u skladu sa odredbama ovog zakona i posebnih propisa.

Dozvolu iz stava 1. ovog člana za novu hranu rešenjem izdaje ministar nadležan za poslove zdravlja, a na osnovu prethodno pribavljenog mišljenja Stručnog saveta, u skladu sa propisom koji se odnosi na uslove za stavljanje u promet nove hrane.

Rešenje iz stava 2. ovog člana je konačno i protiv njega se može pokrenuti upravni spor."

Član 21.

Naziv člana 62. i član 62. menjaju se i glase:

"Evidencija izdatih dozvola Član 62.

Ministarstvo nadležno za poslove zdravlja vodi evidenciju izdatih dozvola za stavljanje u promet nove hrane."

Član 22.

Naziv člana 63. i član 63. menjaju se i glase:

"Označavanje nove hrane

Član 63.

Nova hrana koja se stavlja u promet mora na deklaraciji, pored opštih zahteva za deklarisanje i označavanje iz člana 30. ovog zakona, da sadrži i dodatne podatke o svojstvima nove hrane."

Član 23.

U članu 64. posle reči: "proizvod starog zanata", dodaju se reči: "kao i druge nacionalne šeme kvaliteta,".

Član 24.

U članu 65. stav 1. posle reči: "proizvod starog zanata" dodaju se reči: "kao i druge nacionalne šeme kvaliteta,".

Posle stava 3. dodaje se stav 4. koji glasi:

"Ministar bliže propisuje uslove, način i postupak utvrđivanja posebnih svojstava hrane kao proizvoda s višom vrednošću i određenom oznakom kvaliteta, kao i izgled oznake kvaliteta koja se koristi za označavanje hrane s višom vrednošću."

Član 25.

Naziv člana 69. menja se i glasi: "Plan službene kontrole"

Član 26.

U članu 69. stav 1. reči: "ministar, odnosno ministar nadležan za poslove zdravlja donosi planski dokument" zamenjuju se rečima: "Vlada donosi program za period od pet godina,".

Stav 2. briše se.

Dosadašnji stav 3. postaje stav 2.

U dosadašnjem stavu 4. koji postaje stav 3. reči: "stava 3.", zamenjuje se rečima: "stava 2."

U dosadašnjem stavu 5. koji postaje stav 4. reči: "stava 3.", zamenjuje se rečima: "stava 2."

Dosadašnji stav 6. postaje stav 5.

Član 27.

Naziv člana 70. i član 70. menjaju se i glase:

"Uzorkovanje i ispitivanje

Član 70.

Prilikom uzimanja uzoraka hrane ili hrane za životinje subjekt u poslovanju hranom ili hranom za životinje je dužan da nadležnom inspektoru stavi besplatno na raspolaganje potrebne količine uzoraka radi laboratorijskog ispitivanja.

Subjekti u poslovanju hranom ili hranom za životinje čiji su proizvodi predmet uzimanja uzoraka i ispitivanja moraju da imaju pravo na dodatno stručno mišljenje (superanaliza) koje ne odlaže preduzimanje hitnih mera u slučaju iznenadne opasnosti.

Sa uzorcima se mora postupati i moraju se označiti na propisan način tako da je osigurana njihova celovitost i podobnost za predviđena ispitivanja.

Ministar, odnosno ministar nadležan za poslove zdravlja u skladu sa podelom nadležnosti iz člana 12. ovog zakona, bliže propisuje metode uzorkovanja i ispitivanja hrane i hrane za životinje u postupku službene kontrole."

Član 28.

Naziv člana 71. i član 71. menjaju se i glase:

"Takse

Član 71.

Subjekti u poslovanju hranom i hranom za životinje plaćaju taksu za izvršene službene kontrole u skladu sa ovim zakonom i posebnim propisima.

Kada se službena kontrola sprovodi po zahtevu trećeg lica, odnosno zainteresovane strane, uključujući i primarnu proizvodnju, a ova kontrola nije deo plana službenih kontrola, taksu iz stava 1. ovog člana plaća stranka u postupku ako se utvrdi neusaglašenost sa zakonom, a u suprotnom sredstva za sprovođenje službene kontrole obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije.

Sredstva ostvarena od taksi iz stava 1. ovog člana uplaćuju se na odgovarajući račun za uplatu javnih prihoda budžeta Republike Srbije i koriste se za pokrivanje troškova službenih kontrola, uključujući i godišnje ili višegodišnje integrisane planove kontrola.

Ministar, odnosno ministar nadležan za poslove zdravlja bliže propisuje visinu taksi iz stava 1. ovog člana."

Član 29.

U članu 73. stav 1. tačka 4) reči: "čl. 18. i 20." zamenjuju se rečima: "čl. 18, 19a i 20."

U tački 38. posle reči: "koja" dodaju se reči: "rukuju i". Tač. 49, 50. i 51. brišu se.

U tački 52) posle reči: "proizvod starog zanata" dodaju se reči: "kao i druge nacionalne šeme kvaliteta".

U tački 53) posle reči: "proizvod starog zanata" dodaju se reči: "kao i druge nacionalne šeme kvaliteta".

U stavu 2. tačka 4) reči: "čl. 18. i 20." zamenjuju se rečima: "čl. 18, 19a i 20.".

Tačka 24) briše se. Tačka 27) briše se.

U stavu 3. tačka 4) reči: "čl. 18. i 20." zamenjuju se rečima: "čl. 18, 19a i 20."

Posle tačke 22) dodaje se tačka 22a), koja glasi:

"22a) kontroliše da li lica na radnim mestima u proizvodnji ili prometu hrane koja rukuju i dolaze u dodir sa hranom imaju osnovna znanja o higijeni hrane i o ličnoj higijeni, odnosno da li nose radnu odeću i obuću (član 45. stav 2);"

U tački 33) posle reči: "proizvod starog zanata" dodaju se reči: "kao i druge nacionalne šeme kvaliteta".

U tački 34) posle reči: "proizvod starog zanata" dodaju se reči: "kao i druge nacionalne šeme kvaliteta".

U stavu 4. tačka 2) reči: "čl. 18. i 20." zamenjuju se rečima: "čl. 18, 19a i 20."

U tački 29) posle reči: "proizvod starog zanata" dodaju se reči: "kao i druge nacionalne šeme kvaliteta".

U tački 30) posle reči: "proizvod starog zanata" dodaju se reči: "kao i druge nacionalne šeme kvaliteta".

Član 30.

U članu 76. stav 1. posle tačke 6) dodaje se tačka 6a), koja glasi: "6a) zabrani rad licima koja rukuju hranom i dolaze u kontakt s hranom koja ne poseduju propisane dokaze o zdravstvenim pregledima, kao način unutrašnje kontrole;"

Član 31.

U članu 79. stav 1. u tački 16) reči: "genetski modifikovanu hranu i genetski modifikovanu hranu za životinje" brišu se.

Član 32.

U članu 80. tačka 23) briše se.

U tački 24) reči: "63. stav 2." zamenjuju se rečima: "63. stav 1."

U tački 25) posle reči: "proizvod starog zanata", dodaju se reči: "kao i druge nacionalne šeme kvaliteta".

U tački 26) posle reči: "proizvod starog zanata", dodaju se reči: "kao i druge nacionalne šeme kvaliteta".

U tački 27) reči u zagradi: "član 70. stav 3." zamenjuju se rečima u zagradi: "član 70. stav 1.".

Član 33.

U članu 81. tačka 16) zapeta i reči: "genetski modifikovanu hranu i genetski modifikovanu hranu za životinje" brišu se.

Član 34.

U članu 82. tačka 22) briše se.

U tački 23) reči: "63. stav 2." zamenjuju se rečima: "63. stav 1."

U tački 24) posle reči: "proizvod starog zanata", dodaju se reči: "kao i druge nacionalne šeme kvaliteta".

U tački 25) posle reči: "proizvod starog zanata", dodaju se reči: "kao i druge nacionalne šeme kvaliteta".

U tački 26) reči u zagradi: "član 70. stav 3." zamenjuju se rečima u zagradi: "član 70. stav 1."

Član 35.

U članu 83. tačka 10) posle reči: "koja" dodaju se reči: "rukuju i".

 

U tački 14) zapeta i reči: "genetski modifikovanu hranu i genetski modifikovanu hranu za životinje" brišu se.

Član 36.

U članu 84. tačka 18) briše se.

U tački 19) reči: "63. stav 2." zamenjuju se rečima: "63. stav 1."

U tački 20) posle reči: "proizvod starog zanata", dodaju se reči: "kao i druge nacionalne šeme kvaliteta".

U tački 21) reči u zagradi: "član 70. stav 3." zamenjuju se rečima u zagradi: "član 70. stav 1."

PRELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Član 37.

Pravno lice i preduzetnik koji se bave proizvodnjom i prometom hrane i hrane za životinje dužni su da svoje poslovanje usklade sa odredbama ovog zakona najkasnije u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 38.

Direkcija za nacionalne referentne laboratorije osnovana Zakonom o bezbednosti hrane ("Službeni glasnik RS", broj 41/09) nastavlja rad u skladu sa delokrugom utvrđenim ovim zakonom.

Laboratorije kojima je na osnovu Zakona o bezbednosti hrane ("Sl. glasnik RS", br. 41/2009) putem konkursa ustupljeno obavljanje poslova od javnog interesa nastavljaju da obavljaju te poslove do isteka perioda na koji su im poslovi ustupljeni.

Član 39.

Danom stupanja na snagu ovog zakona prestaju da važe:

1) odredba člana 29. Zakona o veterinarstvu ("Sl. glasnik RS", br. 91/2005, 30/2010 i 93/2012);

2) odredba člana 8. Zakona o organskoj proizvodnji ("Sl. glasnik RS", br. 30/2010).

Član 40.

U celom tekstu Zakona o bezbednosti hrane ("Sl. glasnik RS", br. 41/2009) reči: "Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede" zamenjuju se rečima: "ministarstvo nadležno za poslove poljoprivrede".

Član 41.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

IZ OBRAZLOŽENJA

II. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA

Zakonom o bezbednosti hrane ("Sl. glasnik RS", br. 41/2009) uveden je novi koncept kojim su obuhvaćeni svi delovi i aspekti lanca hrane, uključujući i proizvodnju hrane za životinje, zaključno sa prodajom, odnosno snabdevanjem potrošača hranom, čime je sistem bezbednosti hrane u Republici Srbiji postao sveobuhvatan i integrisan. Takođe, Zakonom su stvoreni uslovi za strateško upravljanje u oblasti bezbednosti hrane i hrane za životinje i bolju organizaciju sistema službenih kontrola, preko koordinacije nadležnih inspekcija.

Zakonom su u nacionalno zakonodavstvo preneti odgovarajući propisi Evropske Unije, i to: Uredba (EZ) Evropskog parlamenta i Saveta broj 178/2002 od 28. januara 2002. godine o utvrđivanju opštih načela i uslova zakona o hrani, osnivanju Evropske agencije za bezbednost hrane i utvrđivanju postupaka u oblastima bezbednosti hrane i Uredba (EZ) Evropskog parlamenta i Saveta broj 882/2004 od 29. aprila 2004. godine o službenim kontrolama koje se sprovode radi provere poštovanja propisa o hrani i hrani za životinje i propisa o zdravlju i dobrobiti životinja.

Iako je novim zakonskim rešenjem sistem bezbednosti hrane i hrane za životinje postao prepoznatljiviji u evropskim i svetskim okvirima, između ostalog uvođenjem i primenom principa sledljivosti i osnovne pravne odgovornosti subjekata u poslovanju hranom i hranom za životinje, kao i delimične primene analize rizika, kao osnovnog principa koji se primenjuje u postupcima kontrole bezbednosti hrane, njegovom primenom utvrđeni su i određeni nedostaci, kojim se bitno narušava koncept sveobuhvatnosti i integrisanosti lanca hrane, a usmerenost na ključne probleme i reagovanje, u odnosu na pojavu opasnosti u hrani i hrani za životinje, nije u potpunosti zadovoljena.

Uočeni nedostaci se odnose na:

1) podelu nadležnosti, naročito imajući u vidu službenu kontrolu u maloprodaji hrane, koja zakonom nije dodeljena niti Ministarstvu poljoprivrede i zaštite životne sredine, a niti Ministarstvu zdravlja;

2) uspostavljanje, organizaciju i funkcionisanje referentnih laboratorija tako da zbog, nedostatka kadrova i opreme, osnovna uloga Direkcije za nacionalne referentne laboratorije, utvrđena Zakonom o bezbednosti hrane, ne može biti ispunjena;

3) pravni osnov za donošenje podzakonskih propisa za sprovođenje zakona, od koji neki nisu bili predviđeni, a određeni pravni osnovi nisu potpuni, kao što je slučaj sa sledećim oblastima:

- kontaminenti, za koje ne postoji pravni osnov za utvrđivanje dozvoljenih nivoa i metoda uzorkovanja i ispitivanja radi utvrđivanja njihovog prisustva,

- službene kontrole, jer nedostaju ovlašćenja za donošenje propisa koji će omogućiti preuzimanje Uredbe 882/2004, kao što su sistem odobravanja i sertifikacije, način saradnje sa drugim organima u zemlji i nadležnim organima zemalja članica evropske unije i trećih zemalja, način uzimanja uzoraka, kriterijume za određivanje rokova za sprovođenje službene kontrole, kao i izveštavanje o sprovedenim službenim kontrolama,

- hrana koja je u nadležnosti Ministarstva zdravlja, kao što je voda za piće za javno vodosnabdevanje i prirodne mineralne, izvorske i stone vode u originalnoj ambalaži, čiji postojeći pravni osnovi nisu dovoljni za utvrđivanje svih relevantnih zahteva za njihovu bezbednost i kvalitet,

- oblik i sadržaj obrasca, način i postupak izdavanja međunarodne potvrde (sertifikata) o bezbednosti hrane koja se izvozi, za koga ne postoji pravni osnov, osim za hranu životinjskog i mešovitog porekla, utvrđen u propisu kojim se uređuje oblast veterinarstva,

- odstupanja od primene higijenskih pravila, kao i primena principa fleksibilnosti u uspostavljanju sistema samokontrole (analiza kritičnih kontrolnih tačaka - HACCP), jer nisu u potpunosti definisani svi uslovi za njihovo sprovođenje kod malih proizvođača, proizvođača tradicionalnih proizvoda ili proizvoda starih zanata,

- preuzimanje određenih međunarodnih obaveza, kao što je saradnja sa Komisijom Codex Alimentarius.

Pored navedenog, neophodno je rešiti i određena pitanja u vezi sa uzrokovanjem i ispitivanjem hrane, a naročito nadoknadu troškova u vezi sa njihovim sprovođenjem. Sadašnjim zakonskim rešenjem nije jasno predviđeno kada takvu vrstu troška snosi subjekat u poslovanju hranom i hranom za životinje. Naime, odredbama člana 70. stav 5. predviđeno je da ti troškovi padaju na teret budžeta, osim u slučaju neusaglašenosti, odnosno kada se utvrdi da hrana, odnosno hrana za životinje ne odgovara propisanim svojstvima. Suprotno tome, odredbama člana 71. stav 1. predviđeno je da je to trošak stranke, osim u slučaju kada je to zakonom drugačije propisano.

U skladu sa EU propisima, pri uvozu subjekt u poslovanju hranom ili hranom za životinje, koji je odgovoran za pošiljku, ili njegov predstavnik, dužan je da podmiri troškove koje su nadležni organi imali zbog preduzimanja radnji u slučaju da postoji sumnja o neusaglašenosti, uništavanja, obrade ili prerade, kako bi se hrana ili hrana za životinje prilagodila zahtevima prava Zajednice ili zahtevima neke treće zemlje u koju se pošiljka vraća, uključujući prema potrebi i dekontaminaciju i preradu na bilo koji drugi prikladan način, kako se hrana ne bi koristila za ishranu ljudi ili životinja.

Države članice obezbeđuju dodatna finansijska sredstva za osoblje i ostala sredstva potrebna za službene kontrole, na bilo koji način koji one smatraju primerenim, uključujući i putem opšteg oporezivanja ili uvođenjem taksi ili naknada. Države članice Evropske unije mogu naplaćivati takse ili naknade za pokriće troškova službenih kontrola, pri čemu su propisani minimalni iznosi troškova sprovođenja službenih kontrola kada je u pitanju hrana životinjskog porekla i životinje koje služe za proizvodnju hrane.

Takođe, nadležna tela država članica imaju pravo nadoknade troškova za sprovođenje dodatnih službenih kontrola u koje, u skladu sa članom 29. Uredbe 882/2004 spadaju uzimanje uzoraka i njihovo ispitivanje, kao i ostale kontrole, koje su potrebne da bi se proverio obim neusaglašenosti ili proverilo da li su preduzete naređene mere ili da bi se otkrilo i/ili potvrdilo nepoštovanje propisa o hrani.

Neophodno je iz Zakona o bezbednosti hrane izuzeti genetički modifikovanu hranu i hranu za životinje, imajući u vidu da je ova oblast uređena Zakonom o genetički modifikovanim organizmima ("Sl. glasnik RS", br. 41/2009).

Nedostaci sistema bezbednosti hrane u Republici Srbiji uočeni su i u odgovarajućim radnim dokumentima EU (2009-2014) o napretku Republike Srbije u procesu evropskih integracija, odnosno u Godišnjim izveštajima o napretku.

Primera radi, u Izveštajima o napretku Republike Srbije, Evropska komisija je konstatovala sledeće:

1) "Određeni napredak beleži se u oblasti bezbednosti hrane. Novi Zakon o bezbednosti hrane usvojen je u maju 2009. godine. On razjašnjava nadležnosti i saradnju među ministarstvima nadležnim za bezbednost lanca ishrane. reorganizovana je veterinarska inspekcija - ranije prebačena u novoosnovani Generalni Inspektorat. Uvedena je nova raspodela nadležnosti za inspekcije, kojom se poboljšava okvir za aktivnosti kontrole. Srbija je još uvek u početnoj fazi u pogledu poboljšanja objekata u prehrambenoj industriji i objekata za neškodljivo uklanjanje otpadaka životinjskog porekla. Nijedno postrojenje nije dobilo dozvolu za izvoz mleka ili proizvoda od mleka u EU. Objavljena je zakonska regulativa za sprovođenje propisa o kvalitetu sirovog mleka. Postoji još uvek izvestan broj manjkavosti u lancu bezbednosti hrane. Neophodna su dalja poboljšanja u sprovođenju principa analize rizika kritičnih kontrolnih tačaka (sistem HACCP)." (Izveštaj o napretku Srbije za 2009. godinu {KOM(2009) 533} - Serbia 2009 Progress Report {COM(2000) 533});

2) "U oblasti bezbednosti hrane ostvaren je mali napredak. Usvojeni su podzakonski propisi neophodni za omogućavanje izvoza u Evropsku uniju. Međutim, neophodno je unaprediti sprovođenje zakona o bezbednosti hrane. Neophodno je doneti i primeniti značajne podzakonske propise. Još uvek se ne primenjuje načelo analize rizika i neophodno je uspostaviti odgovarajući sistem baze podataka u tu svrhu. Neophodno je da inspektori i druge zvanične službe kontrole bolje sprovode planove analize opasnosti i kritičnih kontrolnih tačaka. Neophodno je dodatno unaprediti preglede i kontrolu na spoljnim granicama. Ministarstvo mora da unapredi kapacitete kako bi preuzelo svoje nove nadležnosti u vezi sa bezbednošću hrane. Zabeležen je mali napredak kada se radi o jačanju nadležnih službi za poljoprivredne proizvode. Usvojeno je uputstvo o higijenskim zahtevima i službenim kontrolama proizvoda i institucijama koje imaju dozvolu za izvoz mleka i mlečnih proizvoda i izvoz ribe i ribljih proizvoda u EU nakon preporuka Kancelarije za hranu i veterinu. Međutim, još uvek nije usvojen nacionalni program za unapređenje tih institucija." (Izveštaj o napretku Srbije za 2010. godinu {KOM (2010) 660}, 9. novembar 2010. godine - Serbia 2010 Progress Report" {COM(2010) 660}, 9 November 2010);

3) "Mali napredak je postignut u pogledu opštih principa bezbednosti hrane. Zakon o bezbednosti hrane već uključuje većinu načela koje zahtevaju pravne tekovine EU. Neke od karakteristika uvedenih Zakonom o bezbednosti hrane počele su da se primenjuju, kao što su načelo analize rizika i sprovođenje analize opasnosti i kritičnih kontrolnih tačaka (HACCP). Obe moraju biti poboljšane i odgovarajući IT sistemi treba da budu nadograđeni. Poboljšani su osnovna znanja i oprema organa nadležnih za zvanične kontrole i kreiranje politike, ali je dalje jačanje neophodno. Započet je proces usklađivanja etiketiranja namirnica sa pravnim tekovinama EU. Međutim, sprovođenje zakona treba da bude poboljšano. Direkcija za nacionalne referentne laboratorije ima ozbiljan manjak osoblja i zato nije u stanju da obavlja dužnosti koje su joj dodeljene Zakonom o bezbednosti hrane. Pripreme u oblasti opšte bezbednosti hrane su umereno napredovale." (Izveštaj o napretku Srbije za 2012. godinu {KOM (2012) 600}, 10. oktobar 2012. godine - Serbia 2012 Progress Report {COM(2012) 600}, 10 October 2012);

4) "U oblasti opštih načela bezbednosti hrane, aflatoksinska kriza naglasila je nedostatke sistema bezbednosti hrane i hrane za životinje u Srbiji, posebno nedostatak dobro ustanovljene nacionalne referentne laboratorije. Da bi se rešio ovaj problem osnovana je radna grupa za pripremu neophodnih zakonskih propisa. Direkcija za nacionalne referentne laboratorije u Ministarstvu poljoprivrede ima ozbiljan manjak službenika i ne može da vrši svoje dužnosti. Većina laboratorijskog osoblja je administrativno osoblje. Što se tiče pravila za bezbednost hrane i posebnih pravila za hranu za životinje, juna meseca usvojen je pravilnik o sistemu brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje." (Izveštaj o napretku Srbije za 2013. godinu {KOM (2013) 700}, 16. oktobar 2013. godine - Serbia 2013 Progress Report" {SOM (2013) 700}, 16 October 2013);

5) "U oblasti opšte bezbednosti hrane, i pored neznatnog povećanja naučnog kadra, nacionalne referentne laboratorije i dalje nemaju dovoljno kadrova i ne mogu da obavljaju svoje zadatke. Srbija još uvek nema operativnu laboratoriju za ispitivanje kvaliteta mleka kao ni pouzdani sistem za kontrolu kvaliteta sirovog mleka." (Republika Srbija 2014 Izveštaj o napretku {KOM (2014) 700}, 8. oktobar 2014. godine - Serbia 2013 Progress Report" {SOM (2014) 700}, 8 October 2014).

Iz svega napred iznetog, nameću se tri osnovna razloga za izmene I dopune Zakona o bezbednosti hrane, a to su:

1) jasnija podela podela nadležnosti i odgovornosti organa zaduženih za sprovođenje službenih kontrola, odnosno "pokrivenostˮ lanca hrane, uključivanjem i kontrole sve hrane u faze maloprodaje;

2) donošenje svih podzakonskih propisa za sprovođenje zakona, propisivanjem ovlašćenja za donošenje podzakonskih akata koja nisu postojala preciznije definisanje obima već utvrđenih pravnih osnova;

3) stvaranje uslova za uspostavljanje i funkcionisanje mreže ovlašćenih i nacionalnih referentnih laboratorija, koje su u stanju da pruže podršku poljoprivrednoj proizvodnji i državnim organima zaduženim za sprovođenje službene kontrole.

Prva dva razloga, prethodno su detaljno objašnjena.

Kada su u pitanju nacionalne referentne laboratorije one, kao nezavisne državne institucije, pre svega moraju predstavljati mrežu laboratorija koje su finansijski i funkcionalno nezavisne od bilo kakvog negativnog uticaja, kadrovski i tehnički opremljene najsavremenijom opremom i sposobne da obezbede svaku vrstu stručne ekspertize, procenu rizika i laboratorijsko ispitivanje po zahtevu državnih organa.

Iz tih razloga su u svim zemljama EU one osnivane kao nezavisna pravna lica gde je država glavni klijent i naručilac ispitivanja i gde se njihovo finansiranje na prvom mestu obezbeđuje sredstvima iz budžeta. Osnovni prihodi ovih ustanova se na prvom mestu ostvaruju pružanjem usluga laboratorijskih ispitivanja koja se rade po zahtevu državnih organa i službi, od unapred ugovorenih i opredeljenih sredstava iz državnog budžeta za održavanje spremnosti laboratorija, naučno istraživačke delatnosti, učešća u međunarodnim i domaćim razvojno istraživačkim i naučnim projektima.

Da bi laboratorije ispunile zahteve koji se pred njih postavljaju moraju biti opremljene adekvatnom opremom, moraju imati uveden i održavan sistem kvaliteta svog rada, moraju imati odgovarajuće stručne i kvalifikovane kadrove i moraju biti nezavisne u svom radu. Laboratorije moraju biti odgovorne i tako organizovane da se raspoloživi resursi pravilno i optimalno koriste. Laboratorije moraju biti maksimalno angažovane, kako u oblasti rutinske dijagnostike i ispitivanja, tako i u oblasti naučno istraživačkog rada i pružanja podrške svim zainteresovanim stranama: inspekcijskim službama, industriji i proizvođačima u rešavanju najsloženijih problema i zahteva koje savremena proizvodnja postavlja pred proizvođače i državu. Na taj način laboratorije obezbeđuju zadovoljenje potreba korisnika uslugu i istovremeno obezbeđuju finansijsku održivost.

Laboratorije moraju biti akreditovane, međunarodno prepoznate kao kompetentne i stručno osposobljene da mogu da prate trendove moderne laboratorijske dijagnostike i analitike i obezbeđuju stručne i naučne ekspertize. Za njihova rad mora da postoji zakonski osnov i jasno utvrđene nadležnosti i obaveze.

Zbog svih ovih činjenica Ministarstvo želi da obezbedi kontinuitet i maksimalnu iskorišćenosti postojećih resursa i ujedno unapredi njihov rad tako što će postojeće laboratorije zajedno sa kapacitetima koji se izgrađuju u kompleksu "Zemun Gornji grad", biti integrisani u jedinstvenu mrežu opremljenih i dobro organizovanih servisa, bez dupliranje i preklapanja postojećih resursa. Ovim se obezbeđuje dvostepenost u sistemu laboratorija preko referentnih laboratorija koje predstavljaju "centre izvrsnostiˮ i koje sprovode superviziju rada ostalih ovlašćenih laboratorija.

Formiranje nacionalnih referentnih laboratorija u kompleksu Zemun Gornji grad (Batajnica), Batajnički drum bb, koncipiran je i finansiran u okviru finansijske pomoći Evropske unije u sektoru poljoprivrede a takođe i jednim delom iz nacionalnog budžeta.

Koncept je osmišljen i formalizovan usvajanjem Zaključka Vlade 05 broj 337-7049/2004 od 1.11.2004 godine, o prihvatanju Informacije o donacije Evropske unije u sektoru poljoprivrede. Ovim zaključkom je formalizovana finansijska pomoć, definisane su laboratorije koje će biti osnovane u kompleksu "Zemun Gornji grad" kao deo Nacionalne referentne laboratorije za bezbednost hrane a finansijska sredstva jasno opredeljena za posebnu namenu u sektoru poljoprivrede.

Istovremeno je ovim dokumentom postavljena jasna veza između veterinarskog javnog zdravlja i Ministarstva zdravlja, odnosno uspostavljen je jedinstven sistem koji jasno razgraničava nadležnosti i upućuje na vezu koja mora da postoji kada je u pitanju bezbednost hrane između dva ministarstva.

Zaključkom Vlade 05 broj 337-7049/2004 o prihvatanju Informacije o donaciji Evropske unije u sektoru poljoprivrede i uspostavljanju sistema nacionalne mreže referentnih i regionalnih laboratorija kao integralnog dela kontrole lanca ishrane, odnosno proizvodnje hrane, predviđeno je uspostavljanje mreže referentnih i regionalnih laboratorija. Polazna osnova za ovu mrežu su postojeće laboratorije Ministarstva poljoprivrede i zaštite životne sredine i Ministarstva zdravlja.

U međuvremenu je, u ovom kompleksu, predviđeno da bude opremljena i puštena u rad i laboratorija za ispitivanje kvaliteta sirovog mleka.

Pored pomoći Evropske unije koja je opredeljena za opremanje Nacionalne referentne laboratorije, u okviru nacionalnog budžeta opredeljena su sredstva i izvršena nabavka laboratorijske opreme za opremanje laboratorije za ispitivanje kvaliteta mleka. Svrha ove laboratorije je da se obezbedi sistem nezavisne kontrole mleka na osnovu koje se vrednuje sirovo mleko i formira cena shodno ostvarenom kvalitetu. Transparentan, nezavistan i kompetentan rad laboratorija formira potpuno objektivnu i nepristrasnu sliku o kvalitetu proizvedenog mleka. Verodostojno utvrđeni kvalitet proizvedenog i isporučenog mleka je osnovni preduslov za formiranje realne cene. Ovako formirana cena sirovog mleka je prihvatljiva za sve subjekte, a posebno za proizvođače i prerađivače mleka.

Rezultate koje laboratorije koje ispituju kvalitet mleka izdaju koriste se i za potrebe unapređenja genetskog potencija i praćenja proizvodnih osobina stoke. Rezultati tih ispitivanja spadaju u najvažnije preduslove za unapređenje odgajivačko-selekcijskog rada i genetskog unapređenja stočarstva jedne zemlje.

Do ulaska u EU, Srbija će morati u potpunosti da usaglasi zakonsku regulativu po pitanju uvođenja visokih standarda kontrole kvaliteta u sektoru prehrambene industrije, a u okviru nje, proizvodnju i preradu mleka. Zahtevi za proizvodnjom zdravstveno bezbedne hrane, gde pripada i sirovo mleko, predviđaju upravo uspostavljanje sistema nezavisne kontrole kvaliteta mleka. Pozitivna iskustva mnogih zemalja su pokazala apsolutnu opravdanost i neophodnost postojanja ovakvih laboratorija i potrebu da ovu ulogu preuzme upravo država.

S obzirom da je izvršena nabavka većeg dela laboratorijske opreme za opremanje laboratorije za bezbednost hrane i ispitivanje kvaliteta mleka, da su izvedeni radovi na adaptaciji laboratorija u kompleksu u kome se uspostavljaju laboratorije, i kako bi se osigurao kontinuitet investicija EU u ovom sektoru, potrebno je obezbediti pravni osnov i finansijsku održivost za rad buduće Nacionalne referentne laboratorije za bezbednost hrane i ispitivanje kvaliteta mleka. Jedan od preduslova za početak rada ove laboratorije jeste i zakonsko rešenje koje će jasno razgraničiti poslove državne uprave od poslova koje obavljaju laboratorije, stvoriti pravni preduslovi za osnivanje i rad laboratorije prema najvišim standardima i zahtevima, kako domaćeg zakonodavstva, tako i najboljih praksi i standarda EU.

Nacrtom zakona o izmenama i dopunama Zakona o bezbednosti hrane se ne utiče na stepen usklađenosti Zakona o bezbednosti hrane ("Sl. glasnik RS", br. 41/2009)sa odgovarajućim propisima Evropske Unije, niti se njime preuzima bilo koji deo prava Evropske unije, jer se istim vrše izmene koje se odnose na organizacionu strukturu i bliže definisanje poslova pojedinih subjekata u sistemu bezbednosti hrane.

III. OBJAŠNJENJE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA I POJEDINAČNIH REŠENJA

Članom 1. Nacrta zakona vrši se izmena člana 4. Zakona o bezbednosti hrane, kojim je uređeno značenje pojedinih izraza. Izmena se odnosi na uvođenje novih izraza, kao što je pojam međunarodno prihvaćenih standarda, smernica vodiča i preporuka, odnosno pojam uputstava ili vodiča, odnosno na brisanje pojedinih izraza (monitoring, revizija i dr), a sve iz razloga usaglašavanja teksta sa promenama u izrazima u propisima koji uređuju oblast bezbednosti hrane do kojih je došlo u periodu primene zakona (od 2009. godine), kao i preciznijeg definisanja pojedinih pojmova.

Članom 2. Nacrta zakona vrši se izmena člana 5. Zakona o bezbednosti hrane, kojim je uređena podela hrane. Ova izmena vrši se iz razloga što je iz Zakona o bezbednosti hrane izuzeti genetički modifikovanu hranu i hranu za životinje, imajući u vidu da je ova oblast uređena Zakonom o genetički modifikovanim organizmima ("Sl. glasnik RSˮ, br. 41/2009).

Članom 3. Nacrta zakona propisana je izmena člana 12. Zakona o bezbednosti hrane, kojim je uređena podela nadležnosti između organa koji obavljaju poslove državne uprave u oblasti bezbednosti hrane. Naime, prilikom donošenja Zakona o bezbednosti hrane oblast kontrole bila je ispuštena maloprodaja (promet na malo). Nacrtom zakona propisano je da je kontrola te faze prometa sve hrane u nadležnosti sanitarne inspekcije, sa izuzetkom hrane životinjskog porekla u objektima koji su registrovani, odnosno odobreni od strane ministarstva nadležnog za poslove poljoprivede, kao i prometa na malo svežeg mesa, mleka, jaja, meda, ribe i divljači u specijalizovanim objektima (za čiju je kontrolu nadležna veterinarska inspekcija), odnosno vina i alkoholnih pića (za koje je nadležna poljoprivredna inspekcija. Radi preciznije podele nadležnosti u oblasti kvaliteta hrane i hrane za životinje, propisano je da službenu kontrolu obavlja nadležni organ koji obavlja službenu kontrolu bezbednosti hrane, odnosno hrane za životinje.

Članom 4. Nacrta zakona vrši se izmena člana 14. Zakona o bezbednosti hrane, kojim su uređene međunarodne obaveze u oblasti bezbednosti hrane. Postojeće odredbe dopunjene su odredbama koje se odnose na standarde, smernice i preporuke Codex Alimentarius, kao i propisivanjem ovlašćenja na osnovu koga Vlada propisuje način uspostavljanja i organizacije sistema u oblasti bezbednosti i kvaliteta hrane, pružanja informacija i obaveštenja o standardima, smernicama i preporukama, a u skladu sa Codex Alimentarius.

Članom 5. Nacrta zakona vrši se izmena člana 18. Zakona o bezbednosti hrane, kojim je uređeno osnivanje Direkcije za nacionalne referentne laboratorije. Izmena se odnosi na izmenu standarda u skladu sa kojim ta direkcija mora da bude akreditovana.

Čl. 6, 7. i 8. Nacrta zakona vrše se izmene članova 19. i 20. Zakona o bezbednosti hrane, tako što se stvaraju uslovi za uspostavljanje i funkcionisanje mreže ovlašćenih i nacionalnih referentnih laboratorija, koje su u stanju da pruže podršku poljoprivrednoj proizvodnji i državnim organima zaduženim za sprovođenje službene kontrole.

Laboratorije moraju biti akreditovane, međunarodno prepoznate kao kompetentne i stručno osposobljene da mogu da prate trendove moderne laboratorijske dijagnostike i analitike i obezbeđuju stručne i naučne ekspertize. Za njihova rad mora da postoji zakonski osnov i jasno utvrđene nadležnosti i obaveze. U tom smislu članom 6. Nacrta zakona propisuju se poslovi Direkcije za nacionalne referentne laboratorije, članom 7. Nacrta zakona propisuje se da određeni poslovi Direkcije za nacionalne referentne laboratorije mogu da se ustupe laboratorijama izabranim putem konkursa, koje su akreditovane u skladu sa odgovarajućim standardom (referentne laboratorije), sadržina konkursa, zaključivanje ugovora sa izabranom laboratorijom, sadržina ugovora, kao i objavljivanje spiska referentnih laboratorija u službenom glasilu. Na ovaj način obezbeđuje se uspostavljanje jasnih pravila prilikom izbora referentnih laboratorija, kao i transparentan način izbora tih laboratorija. Članom 8. propisuje se da laboratorijska ispitivanja u oblasti bezbednosti hrane i hrane za životinje u postupku službene kontrole mogu da se ustupe laboratorijama izabranim putem konkursa (službenim laboratorijama, koje rade laboratorijska ispitivanja/analize uzoraka koji su uzeti u toku službene kontrole).

Članom 9. Nacrta zakona vrši se izmena člana 21. Zakona o bezbednosti hrane, kojim je uređena sadržina ugovora o obavljanju ustupljenih poslova, tako što se izuzimaju odredbe koje se odnose na program monitoringa, imajući u vidu da program monitoringa predstavlja samo jednu od tehnika službene kontrole.

Članom 10. Nacrta zakona vrši se izmena člana 26. Zakona o bezbednosti hrane iz razloga što je neophodno propisati ovlašćenje ministra nadležnog za poslove poljoprivrede, odnosno ministra nadležnog za poslove zdravlja da donesu podzakonske propise kojima će se bliže urediti uslovi za utvrđivanje bezbednosti hrane.

Članom 11. Nacrta zakona vrši se izmena člana 45. Zakona o bezbednosti hrane, iz razloga što je neophodno precizirati ovlašćenja za donošenje podzakonskih propisa koji se odnose na uslove higijene hrane u poslovanju hranom, odnosno uslove koje su subjekti u poslovanju hranom dužni da obezbede u svim fazama proizvodnje, prerade i prometa hrane koji su pod njihovom kontrolom.

Čl. 12. i 13. Nacrta zakona izmenjen je član 46. i 49. Zakona o bezbednosti hrane. Na ovaj način omogućeno je se da propisani uslovi u vezi sa higijenom hrane ne odnose na male proizvođače kao subjekte u poslovanju hranom, odnosno subjekte u poslovanju hranom u slučaju tradicionalnih proizvoda i primene tradicionalnih metoda u određenim fazama proizvodnje i prometa, kao i kod subjekata sa posebnim geografskim ograničenjima. Na ovaj način tim subjektima u poslovanju hranom olakšava se poslovanja i smanjuju troškovi izgradnje i opremanja objekata i planiranje samokontrola, kako bi sačuvali specifičnosti svoje proizvodnje. Za njih su predviđena odstupanja od opštih i posebnih higijenskih pravila na osnovu procene rizika, ali na način da se ne naruši cilj ovog zakona, odnosno da se sa malim odstupanjima postigne isti efekat i obezbedi zaštita zdravlja ljudi i interes potrošača.

Članom 14. Nacrta zakona vrši se izmena člana 50. Zakona o bezbednosti, kojim su uređeni uslovi higijene hrane za životinje koje treba da obezbede subjekti u poslovanju hranom za životinje, a izmena se, pre svega, odnosi na upotrebu proizvoda koji sadrže nepoželjne supstance i upotrebu aditiva u proizvodnji hrane za životinje.

Članom 15. Nacrta zakona vrši se izmena člana 55. Zakona o bezbednosti hrane, kojim je uređen kvalitet hrane. Navedenom izmenom omogućava se ministru nadležnom za poslove zdravlja da, u skladu sa podelom nadležnosti, donese propise kojima će se bliže urediti uslovi u pogledu kvaliteta hrane.

Čl. 16, 17, 18. i 19. Nacrta zakona menjaju se, odnosno brišu pojedine odredbe Zakona o bezbednosti hrane koje se odnose na genetski modifikovanu hranu, obzirom da je ta oblast uređena posebnim zakonom.

Članom 20. Nacrta zakona vrši se izmena člana 61. Zakona o bezbednosti hrane, kojim su u skladu sa prethodno izvršenim izmenama Zakona o bezbednosti hrane, izmenjene, odnosno obrisane odredbe koje se odnose na stavljanje u promet genetski modifikovane hrane i genetski modifikovane hrane za životinje, imajući u vidu da je to već uređeno posebnim zakonom.

Članom 21. Nacrta zakona vrši se izmena člana 62. Zakona o bezbednosti hrane, tako da se propisuje ovlašćenje ministarstva nadležnog za poslove zdravlja da vodi evidencije izdatih dozvola za stavljanje u promet nove hrane, a članom 22. vrši se izmena člana 63. Zakona o bezbednosti hrane, čime se tekst usklađuje sa prethodnim izmenama koji se odnose na genetski modifikovanu hranu i genetski modifikovanu hranu za životinje.

Članom 22. Nacrta zakona vrši se izmena člana 65. Zakona o bezbednosti hrane, kojim se uređuju dodatni podaci u deklarisanju i označavanju hrane, na način da se dodatni zahtevi u skladu sa predloženom izmenom ne odnose samo na hranu koja nosi oznaku tradicionalnog naziva, imena porekla, geografskog porekla i proizvoda starih zanata, već i na druge nacionalne šeme kvaliteta.

Čl. 25. i 26. Nacrta zakona vrše se izmene odredaba člana 69. Zakona o bezbednosti hrane, koji se odnose na planove službenih kontrola.

Članom 27. Nacrta zakona vrši se izmena člana 7. Zakona o bezbednosti hrane na način da se propisuje da prilikom uzimanja uzoraka hrane ili hrane za životinje subjekt u poslovanju hranom ili hranom za životinje je dužan da nadležnom inspektoru stavi besplatno na raspolaganje potrebne količine uzoraka radi laboratorijskog ispitivanja, kao i da subjekti u poslovanju hranom ili hranom za životinje čiji su proizvodi predmet uzimanja uzoraka i ispitivanja imaju pravo na dodatno stručno mišljenje (superanaliza). Takođe, propisan je način postupanja sa uzorcima.

Članom 28. Nacrta zakona vrši se izmena naziva člana i člana 71. Zakona o bezbednosti hrane, koji se odnosi na takse koje plaćaju subjekti u poslovanju hranom i hranom za životinje, na način da je propisano da subjekti u poslovanju hranom i hranom za životinje plaćaju taksu za izvršene službene kontrole u skladu sa ovim zakonom i posebnim propisima.Kada se službena kontrola sprovodi po zahtevu trećeg lica, odnosno zainteresovane strane, uključujući i primarnu proizvodnju, a ova kontrola nije deo plana službenih kontrola, taksu iz stava 1. ovog člana plaća stranka u postupku ako se utvrdi neusaglašenost sa zakonom, a u suprotnom sredstva za sprovođenje službene kontrole obezbeđuju se u budžetu Republike Srbije. Sredstva ostvarena od taksi uplaćuju se na odgovarajući račun za uplatu javnih prihoda budžeta Republike Srbije i koriste se za pokrivanje troškova službenih kontrola, uključujući i godišnje ili višegodišnje integrisane planove kontrola. Na ovaj način izmenama Zakona rešava se problem naknade troškova za obavljene službene kontrole, uzorkovanje i laboratorijska ispitivanja, koje dosadašnjim zakonskim rešenjem nije jasno utvrđeno, obzirom da je odredbama člana 70. stav 5. predviđeno da ti troškovi padaju na teret budžeta, osim u slučaju kada se utvrdi da hrana, odnosno hrana za životinje ne odgovara propisanim svojstvima, dok je odredbama člana 71. stav 1. predviđeno da je to trošak stranke, osim u slučaju kada je to zakonom drugačije propisano.

Iz tih razloga je bilo neophodno eliminisati navedene nejasnoće i propisati ovlašćenje za donošenje akta o visini troškova za obavljene službene kontrole, uzorkovanje i laboratorijska ispitivanja u skladu sa Pravilnikom o metodologiji i načinu utvrđivanja troškova pružanja javne usluge ("Sl. glasnik RS", br. 14/2013, 25/2013 - ispr. i 99/2013).

Čl. 29. i 30. Nacrta zakona izmenjene su odredbe čl. 73.i 76. Zakona o bezbednosti hrane, kojim su propisana prava i dužnosti veterinarskog, fitosanitarnog, poljoprivrednog i sanitarnog inspektora u vršenju poslova inspekcijskog nadzora, kao i mere koje nalaže poljoprivredni inspektor, tako što su odredbe koje se odnose na nadzor usklađene sa imenama u materijalnom delu propisa.

Čl. 32. do 36. Nacrta zakona izmenjene su odredbe Zakona o bezbednosti hrane koje se odnose na privredne prestupe, kao i prekršaje pravnih lica, preduzetnika i fizičkih lica. Na ovaj način kaznene odredbe usklađene su sa izmenama u materijalnom delu propisa.

Čl. 37. do 41. propisane su prelazne i završne odredbe.

Izvor: Vebsajt Ministarstvo poljoprivrede i zaštite životne sredine, 15.10.2015.