Srbija je jedna od retkih zemalja koja ima Društvo lobista čiji su predstavnici uredno pozvani na sve međunarodne skupove o lobiranju - od nedavne pete godišnje konferencije P.A.C.E., u Beču, do aktuelnog regionalnog skupa u Crnoj Gori - a koja nema zakon o lobiranju.
Mada je donošenje ovog zakona predviđeno sa dva akciona plana za sprovođenje Strategije za borbu protiv korupcije, nacrt već skoro četiri godine stoji u Ministarstvu trgovine, turizma i telekomunikacija.
- Niko ne kaže da zakon neće biti donet, ali se ništa i ne radi po tom pitanju, iako je jasno da ćemo u procesu pridruživanja morati da ga donesemo - kažu Nenad Vuković i Tihomir Hrnjak iz Društva lobista Srbije.
Da je zakon Srbiji više nego potreban, pokazale su nedavne izjave ministra prosvete, nauke i tehnološkog razvoja, Srđana Verbića, o uticaju pojedinih izdavačkih kuća na donošenje Zakona o udžbenicima i drugim nastavnim sredstvima. Zakon o lobiranju trebalo bi da reši upravo to pitanje: da uticaj na donosioce javnih odluka bude transparentan, po jasno utvrđenim pravilima, sa jasnim ciljevima, a ne da se zakoni i drugi propisi donose zahvaljujući pritiscima "ispod žita", jer to otvara prostor za korupciju.
Mada nemamo zakon, kod nas je neformalno lobiranje najjače u farmaceutskoj i duvanskoj industriji, zatim na tržištu udžbenika, ali i svuda gde su u igri velike pare. U sve jače lobiste spadaju i udruženja za zaštitu životinja, LGBT grupe, ekološka udruženja. Svaki naš ozbiljniji biznismen angažuje lobističku kuću u zemlji u kojoj hoće da razvija biznis ili sa kojom trguje.
- Kada konačno bude usvojen zakon, znaće se pravila igre, ko sme da se bavi ovim poslom, šta je nemoralno lobiranje, ko je prijavljen u strukovnu komoru i ko ima licencu. Lobisti će polagati zakletvu, poslove će uredno prijavljivati i na njih plaćati porez, zaključivaće ugovore sa klijentima, u koje će postojati uvid u registru javnih dokumenata - kažu Vuković i Hrnjak.
Ovim poslom neće smeti da se bave oni koji su osuđivani za dela koja ih čine nedostojnim za bavljenje profesijom, funkcioneri dok su na funkciji i dve godine nakon toga. Ciljevi lobista moraće da budu moralni (ne smeju da budu protivni zakonu, da se svedu na iznudu, da budu u korist jedne interesne grupe, a na štetu društva, da se koriste pretnje...). U suprotnom, lobista će gubiti licencu.
Tamo gde prestaje lobiranje, počinje nedozvoljena trgovina uticajem, kao krivično delo za koje još niko nije osuđen.
Izvor: Vebsajt Večernje novosti, 15.06.2015.