Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

ZLOUPOTREBA AUTORSKIH PRAVA NA INTERNETU I NA TELEVIZIJI


O zloupotrebi autorskih prava na internetu, ali i na televiziji, u razgovoru za Danas govori reditelj Goran Marković.

  • Prvi slučaj hapšenja "pirata" u Srbiji zabeležen je 2008. godine vezano za ilegalno postavljanje vašeg filma "Turneja" na internet. Koliku je štetu piraterija nanela tom filmu?

- Ne znam tačno, ali se sećam da je i mene samog to hapšenje "pirata" koji je postavio "Turneju" na internet iznenadilo. Bilo je to neposredno pošto je izglasan zakon po kome je intelektualna svojina dobila status kao i ostali oblici svojine. Producent je prijavio policiji da je neko postavio film na internet, oni su pronašli onoga ko je to učinio i uhapsili ga.

  • Od tada je policija intervenisala samo još u jednom slučaju. Ipak, čini se da se u skorije vreme na internetu nije mogao naći nijedan domaći film, barem ne u prvih nekoliko meseci nakon premijere. Da li se nešto promenilo ili ste i vaš poslednji film "Falsifikator" kupili za 100 dinara na Zelenom vencu, kao i "Turneju"?

- Postoje dve vrste piraterije, ona koja se prodaje na ulici, uz osvrtanje prodavaca koji su u strahu da će biti uhapšeni, kao i ona koja se prodaje u prodavnicama u obliku kaseta ili DVD, upakovana u nešto što joj daje "legitimnost". Međutim, i ova prodaja je nezakonita, s obzirom na to da prodavci za to nikada nisu tražili odobrenje od autora niti mu ponudili ugovor za plaćanje autorskih prava. U suštini, obe stvari se svode na isto - nezakonitu prodaju tuđe imovine. Za krađu, pod bilo kakvim izgovorom, nema opravdanja. Uostalom, legalna prodaja intelektualne imovine mogla bi da se obavlja po stvarno niskim, skoro simboličnim cenama i da bude dostupna svakome. Ne radi se samo o novcu, u pitanju je dostojanstvo stvaralaca koji samo zahtevaju da njihova prava budu poštovana kao i prava ostalih ljudi u društvu.

  • Da li bi problem autorskih prava filmskih radnika bio bolje regulisan kada bi oni oformili agenciju preko koje bi ostvarivali kolektivna autorska prava, poput Sokoja, koji to čini u muzičkoj industriji? Na koga se ugledati i kako rešiti ovaj problem?

- Da, kompozitori su odlično organizovani i to je tako bilo oduvek. Ali oni se izražavaju medijem koji je star koliko i istorija čovečanstva, a mi onim koji je star godina stotinjak i menja se svakih 10 godina. Kažemo film, a filmska traka više praktično ne postoji. Oni koji nas potkradaju ulaze u nove tehnologije kao provalnici u stanove. Tako je to i tu se ništa ne može. U stvari, može! U Americi i Zapadnoj Evropi niko ne gleda piratske verzije filmova zato što je i samo gledanje kažnjivo, a tu je i rašireno uverenje da gledajući takav film i sami postajete lopov.

Često se napominje da se filmska piraterija dešava u celom svetu, ipak, na većim tržištima, poput američkog, i pored piraterije moguće je zaraditi. Tako je prošle godine, prema podacima sajta Torrent Freak, najpiratizovaniji film bio drugi nastavak "Hobita", koji je bez obzira na veliki broj torenata zaradio 213 miliona dolara na bioskopskim blagajnama, dok je bioskopski hit "Iron Man 3", najgledaniji film godine sa zaradom od 409 miliona dolara, na četvrtom mestu najčešće daunlodovanih filmova na sajtu BitTorrent. S druge strane, u Srbiji zahvaljujući pirateriji već i onako mali broj gledalaca u bioskopima dodatno se smanjuje.

Izvor: Izvod iz vesti, http://www.danas.rs, Marija Krtinić