U Srbiji račun u blokadi ima oko 56.000 privrednih subjekata i to zbog dugova koji su narasli do 272,2 milijarde dinara.
Vlada Republike Srbije je, u nastojanju da taj problem reši, uputila poslanicima Narodne skupštine Republike Srbije Predlog zakona o sporazumnom finansijskom restrukturiranju (dalje: Predlog zakona), koji bi trebalo da uspostavi bolje odnose firmi i poverilaca.
U obrazloženju Predloga zakona navedeni su podaci Narodne banke Srbije da su na dan 30. aprila 2015. godine računi bili blokirani kod 29.556 pravnih lica i 26.239 preduzetnika, zbog dugova od 256,7 milijardi, odnosno 15,5 milijardi dinara.
U takvim uslovima, značajno se uvećava i broj nenaplativih kredita, odnosno kredita u docnji dužoj od 90 dana. Njihov ukupan iznost na kraju septembra 2014. bio je 436,7 milijardi dinara ili 23 odsto od ukupnih plasmana.
Sporazumno finansijsko restrukturiranja je, kako je navedeno u obrazloženju, dobrovoljno, vansudsko restrukturiranje dugova privrede kroz redefinisanje odnosa između firme u problemima i poverilaca, pre svega banaka, a pregovori se vode uz podršku Privredne komore Srbije kao institucionalnog medijatora.
Vansudsko restrukturiranje privrednog društva je prva opcija u nizu mera, a ostale mere su unapred pripremljeni plan reorganizacije (UPPR), reorganizacija u stečaju i prodaja pravnog lica odnosno imovine u postupku bankrotstva.
Postupak zavisi od želje banaka da učestvuju i postignu dogovor. Banke, recimo, nisu zainteresovane za odricanje od prava na blokiranje računa dužnika, čak i u toku pregovora o restrukturiranju, jer ostali poverioci koji nisu uključeni u postupak, nisu ograničeni da račun blokiraju te mogu doći u prednost u odnosu na banke učesnice u postupku.
Uz to, strankama u postupku omogućena su poreska oslobođenja i pogodnosti na koje ne bi imale pravo po opštem ugovornom okviru.
Od usvajanja Zakona o sporazumnom finansijskom restrukturiranju privrednih društava ("Sl. glasnik RS", br. 36/2011) 2011. godine, pokazalo se da postoje pravne praznine i nepreciznosti, zbog čega je i donet ovaj Predlog zakona, piše u obrazloženju.
U dosadašnjim postupcima, primera radi, samo je dva puta zaključen ugovor o mirovanju dugova, pa je zato potrebno to ostaviti samo kao mogućnost, a ne propisivati ga kao obavezan korak u postupku, što je prihvaćeno u Predlogu zakona.
Takođe, analiza koju su uradili PKS i EBRD, pokazala je da se do sada često kao poverioci pojavljuju banke u stečaju, koje su pod upravom Agencije za osiguranje depozita. Zato je zaključeno da se cilj propisivanja obaveznog uslova učešća dve finansijske institucije, da bi se izbegle zloupotrebe i pretpostavke multilateralnog pristupa restrukturiranju, jednako ispunjava i ako se kao jedna od dve takve institucije pojavljuje banka u stečaju.
Pri tome je zaključeno da često dužnici imaju kao poverioce samo jednu poslovnu banku i Fond za razvoj, pa je moguće da će propisani uslov za sprovođenje postupka ispunjavati jedna banka u stečaju i taj Fond.
Inače, u proteklom periodu, PKS je sprovela ukupno 36 postupaka od čega je uspešno okončana trećina vođenih postupaka, a vrednost restrukturiranih potraživanja iznosi blizu 30 miliona evra.
Predlog zakona o sporazumnom finansijskom restrukturiranju možete pogledati ovde.
Izvor: Vebsajt Blic, 14.09.2015.