Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

NA RAD SUDIJA żALBU MOGU DA PODNESU STRANKE U POSTUPKU, TUżIOCI, ADVOKATI, PREDSEDNICI SUDOVA


Iz godine u godinu sve je veći broj sudija koji zbog propusta u svom radu završavaju pred disciplinskim tužiocem. Pravila nema, podjednako često odgovaraju i mlade i sudije sa bogatim radnim iskustvom, a neretko se dešava da jedan delilac pravde disciplinski odgovara i po nekoliko puta.

Razlozi zbog kojih se najčešće traži njihova disciplinska odgovornost su što sudske odluke ne izrađuju u zakonom propisanom roku i neopravdano odugovlače postupak. Na rad sudija mogu da se žale svi: stranke u postupku, tužioci, advokati, predsednici sudova...

Mirjana Ilić, disciplinski tužilac Visokog saveta sudstva (VSS), kaže da na rad sudija u većini slučajeva pritužbe imaju stranke u parničnim i izvršnim predmetima, a u poslednje vreme i predsednici sudova.

Činjenica je da se odluke u izvršnim postupcima ne sprovode ažurno, da neke parnice u unutrašnjosti Srbije traju i po 15 godina, pa je nekako i za očekivati da je najviše pritužbi na rad sudije baš u ovim materijama. Zbog načina na koji sudije postupaju sa strankama sve češće se žale advokati, dok predsednici sudova disciplinske prijave podnose uglavnom zbog neblagovremene izrade sudskih odluka. U odnosu na ranije godine, u 2014. stigao je veliki broj prijava koje su podneli predsednici sudova. Samo predsednik Vrhovnog kasacionog suda (VKS) je prošle godine podneo oko 20 prijava. One su podnete zbog kašnjenja u izradi odluka. Sudije moraju da se disciplinuju, više da uvažavaju stranke u postupku i advokate. Kada im ukažemo na to, pravdaju se da se stranke u sudnici bahato ponašaju, provociraju, zloupotrebljavaju procesna prava. Međutim, to nikako ne može da im bude opravdanje pošto sudije imaju procesna ovlašćenja koja im omogućavaju da to spreče – kaže Ilićeva.

Ovakav način ponašanja uglavnom je karakterističan za sudije prekršajnih sudova jer su oni relativno skoro birani za sudije (do tada su bili organi uprave) i još nisu zauzele pravilan stav u postupanju i ophođenju prema strankama.

Na pitanje da li činjenicu da je sve više predsednika sudova koji podnose disciplinske prijave protiv sudija može da se okarakteriše kao vid pritiska na njih ili njihovu nezavisnost, Ilićeva odrično odgovara.

Predsednici sudova nikada prijave ne podnose zbog donetih odluka nego što sudija odluku nije izradio u zakonom propisanom roku, zato što nije zakazivao ročišta, zato što predmet nije dostavio izvršnom odeljenju kako bi se izvršila krivična sankcija. To je nedisciplina, neopravdano postupanje sudija. Nikada nijedan predsednik suda nije podneo prijavu sudije zbog njegovog odlučivanja. U toku 2012. i 2013. godine bilo je oko tri stotine odluka koje nisu urađene u zakonskom roku – navodi disciplinski tužilac.

Kada se nađu pred nekim od disciplinskih organa, "prozvane" sudije različito reaguju.

Kada je reč o odugovlačenju postupka ili kašnjenju izrade odluka većina sudija je svesna da je pogrešila, ali pokušava da se brani. Iznose različita opravdanja: da su bili na bolovanju, da nisu imali saradnike da im pomognu, da nije bilo slobodnih sudnica. Sve te navode proveravamo i cenimo. Sudije dostavljaju dokaze da su istovremeno postupali u složenim i medijski aktuelnim predmetima. Dešava se i da budu nekorektne, da iskazuju određeni animozitet prema disciplinskim organima... Uostalom, mi ne postupamo po službenoj dužnosti, nego po prijavi. Tu smo i da pružimo sudijama zaštitu od neopravdane kritike njihovog rada – objašnjava disciplinski tužilac VSS.

Izvor: Vebsajt Politika, 13.07.2015.