Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

INICIJATIVA DA RADNI DAN TRAJE 7 ČASOVA: ZAGOVORNICI OVE IDEJE SMATRAJU DA BI KORIST BILA VIšESTRUKA. SINDIKATI SU ZA, POD USLOVOM DA SE NE SMANJUJE ZARADA, EKONOMISTI BI SKRATILI RADNO VREME, ALI DA SE RADNI VEK PRODUżI


Samostalni sindikat trgovine zatražio je nedavno od Vlade Republike Srbije da nedelja i državni praznici budu neradni dani za trgovce, jer taj posao nije od javnog značaja i ne zahteva da se radi bez prekida.

Ovaj zahtev trgovaca bio je povod da se u delu javnosti postavi pitanje – može li i Srbija, po ugledu na neke evropske zemlje poput Francuske, da važeće osmočasovno radno vreme skrati na sedam, odnosno na nedeljnih 35 sati.

Zagovornici ove ideje smatraju da bi korist od skraćivanja radnog dana za jadan sat bila višestruka. Ljudi bi imali više vremena za porodicu, deca bi više bila sa roditeljima, a jedan sat manje na poslu ne bi uticao na smanjenje radnog učinka, niti bruto domaćeg proizvoda zemlje. Štaviše, produktivnost bi se povećala, a stvorio bi se i prostor za novo zapošljavanje.

Mišljenja predstavnika sindikalnih centrala su podeljena, a poslovično obazrivi ekonomisti smatraju da je Srbija, iako tako blizu "ujedinjenoj Evropi", ipak predaleko od država koje mogu da razmišljaju o skraćivanju radnog dana. Sudeći po izraženom stavu povodom zahteva trgovaca – "vlast ne bi da se meša". Nadležni bi pozdravili "svaki dogovor sveta rada i sveta kapitala".

Duško Vuković, potpredsednik Saveza samostalnih sindikata, smatra da bi država prvo trebalo da "privoli" ovdašnje poslodavce da poštuju ključnu odrednicu Zakona o radu ("Sl. glasnik RS", br. 24/2005, 61/2005, 54/2009, 32/2013 i 75/2014) da radni dan traje osam, a radna nedelja 40 sati. Na pitanje – da li je došlo vreme da se i kod nas skraćuje radno vreme, odgovara da bi "glasao za skraćenje".

Skraćenjem radne nedelje na 35 sati izvestan broj nezaposlenih bi konačno došao do posla – smatra Vuković.

U zemljama Evropske unije prosečna radna nedelja je 37,2 sata. Ako baš sve mora da bude kao u EU, zašto to ne bi važilo i za dužinu radne nedelje. U nekim evropskim zemljama su skratili radni dan, ali nisu smanjili produktivnost, niti je zbog toga smanjen rast BDP.

Kad bi poslodavci odlučili da skrate radnu nedelju na 35 sati, njihovu odluku bi podržala i Zlata Zec, izvršni sekretar UGS "Nezavisnost". Ali, samo pod uslovom da skraćivanje radnog dana ne podrazumeva i smanjivanje plata. Podseća da su prosečne zarade u Srbiji niske, mnogo je više onih koji primaju manje od proseka, najugroženiji su oni koji nose samo "minimalac", a i takvih je previše.

- UGS "Nezavisnost" se opravdano pribojava da bi skraćenje radnog dana smanjilo sve zarade, pa i minimalne, jer se minimalna isplaćuje po radnom času – kaže Zec.

 – Sada je mesečna minimalna zarada za 174 radna sata 21.100 dinara, tako da njeno smanjivanje ne dolazi u obzir. Ne bi valjalo da država skraćuje radno vreme. Bolje je da o tome odlučuju zaposleni i poslodavci. Uostalom, Zakon o radu dozvoljava mogućnost da se radna nedelja skrati na 36 sati, a da zarada ostane ista.

I poslodavci bi, pod određenim uslovima, pristali na skraćenje.

 – Prihvatili bismo da se skrati radno vreme, pod uslovom da ne ostane odmor od pola sata koji se kod nas plaća, a u svetu se ne plaća. Ali, ako se smanji broj radnih sati, trebalo bi proporcijalno da se smanji i zarada. Tako je svuda u svetu – kaže Nebojša Atanacković, predsednik Unije poslodavaca.

Dok razvijeni deo Evrope već duže vreme razmišlja o skraćenju radne nedelje na četiri dana, profesor beogradskog Ekonomskog fakulteta Ljubodrag Savić podseća da se radnici u srpskom privatnom sektoru bore da ne rade i nedeljom i da kući mogu da odu posle osam sati rada. On smatra da radno vreme treba skratiti, ali da radni vek treba produžiti.

– Zbog ogromne nezaposlenosti i slabe sindikalne i pravne zaštite, radnici su prinuđeni da rade i da ćute. Grci rade više od dve hiljade sati godišnje, a Nemci svega 1.450 sati. Grci su u veoma teškoj ekonomskoj krizi, a Nemci su vodeća zemlja Evrope.

- Nije, dakle, važno koliko sati se radi, već koliko se efikasno radi. Odmoran i zadovoljan čovek, sa ispunjenim sadržajem društvenog života, imaće znatno višu produktivnost od čoveka koji ne stiže ni pošteno da se naspava i odmori. Dakle, radno vreme treba skratiti, a radni vek – produžiti – kaže Savić.

Milojko Arsić, glavni urednik "Kvartalnog monitora" Fonda za razvoj ekonomske nauke, ukazuje da posezanje za skraćivanje radnog vremena nikome ne bi bilo od koristi. Iskustvo nas uči, kaže Arsić, da takve restriktivne mere na tržištu rada nepovoljno utiču na zarade, investicije i rast privrede, dok je njihov uticaj na rast zaposlenosti slab.

- Srbija nikako ne bi trebalo da prednjači u primeni takvih mera u odnosu na druge zemlja centralne i istočne Evrope – ocenjuje Arsić.

Ekonomska politika kod nas treba da izbegava mere koje bi domaće i strane preduzetnike odvratile od investiranja. Umesto skraćivanja radne nedelje, bilo bi dobro da se stvore povoljniji zakonski uslovi za angažovanje radnika sa skraćenim radnim vremenom, kao i da se poboljša kontrola primene propisa kojima se reguliše prekovremeni rad.

Arsić ne veruje da bi skraćenje radne nedelje povećalo tražnju za novim radnicima, da bi oni postali produktivniji, a da se njihove plate ne bi smanjile, iako bi manje radili. Slaže se da bi više slobodnog vremena svima prijalo.

Kada bi tržište rada i ekonomija funkcionisali na način na koji to opisuju predlagači skraćenja radne nedelje, radno vreme bi već bilo skraćeno u svim demokratskim zemljama, jer je to politički vrlo korisno. Međutim, znamo da se to dogodilo u samo nekoliko zemalja, a istraživanja ne potvrđuju da skraćivanje radne nedelje dovodi do prethodno navedenih rezultata. U mnogim delatnostima nakon skraćivanja radne nedelje, zbog prirode proizvodnog procesa, produktivnost se ne povećava, što navodi da je neophodno približno jednako smanjenje zarada kao što je i smanjenje broja radnih sati, a to većina zaposlenih ne želi – kaže Arsić.

Izvor: Vebsajt Politika, Aleksandar Mikavica, 07.04.2016.
Naslov: Redakcija