U razgovoru za „Novosti“,Aleksandar Vulin, ministar za rad, zapošljavanje, socijalna i boračka pitanja, naglašava da Zakon o radu usvaja Skupština Srbije, a ne poslodavci i sindikati.
- Ovo su izmene i dopune zakona, a ne novi zakon. Primedbe na nepostojanje javne rasprave ne stoje, jer mi i nismo u obavezi da je organizujemo, a pritom se pod ovim pojmom može podvesti i sve objavljeno u medijima, a narednih dana najavljena su i javna okupljanja. Mislim da je problem što se kroz usvajanje ovog zakona prelama više stvari. S jedne strane, nezadovoljstvo pojedinih sindikata što nisu reprezentativni, a sa druge, poslodavaca koji ne učestvuju u pregovorima iz istog razloga. Oni koriste neinstitucionalne načine rasprave i to je u redu, ali činjenica je i da su Savez samostalnih sindikata Srbije i Ujedinjeni granski sindikat „Nezavisnost“ reprezentativni, kao što je jedna politička partija parlamentarna, a druga ne.
- Ove izmene radnog zakonodavstva mogle su biti donete još pre nekoliko godina, ali niko nije imao hrabrosti za to. Mere koje proističu iz njega daće odmah rezultate, koji će se videti najpre u prilivu stranih investicija i povoljnijem privrednom ambijentu.
- Poslodavci iz inostranstva smatraju da im se ovom odredbom nameće nešto u čemu nisu učestvovali, a pritom im i to ne daje poslovnu predvidljivost, dok sindikati kažu da je neophodno da oni koji ne učestvuju u kolektivnom pregovaranju budu zaštićeni. Respektujem i sindikat koji okuplja 100.000 radnika, ali i poslodavce koji ih zapošljavaju. Postoje dva rešenja za ovaj problem, a koje ćemo primeniti, znaće se za nekoliko dana.
- Postavljanje rokova uz pozivanje na nastavak pregovora ne ide jedno s drugim. Neophodno je da se održi još jedna sednica Socijalno-ekonomskog saveta, koju bi predsedavajući Branislav Čanak trebalo da zakaže ove nedelje. Svima treba da bude jasno da pregovaraju poslodavci i sindikati, a ne vlada. Mislim da bi dan posle SES-a dokument mogao biti pred poslanicima, a sednica mora da se zakaže ne samo zbog zakona, već i zbog utvrđivanja minimalne cene rada.
- Ovaj zakon se odnosi na one koji rade, ali i na one koji ne rade. Cilj nam je da otvorimo nova radna mesta, što ćemo postići fleksibilnijim tržištem rada i novim odredbama koje se tiču rada na određeno vreme. Zakon o radu je samo jedan segment koji se mora doneti, ali su jednako važni i zakoni o stečaju, privatizaciji i državnim službenicima.
Izvor: www.vecernjenovosti.rs, J. Ž. Skenderija