Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

PREDNACRT GRAĐANSKOG ZAKONIKA: UVODE SE NOVINE POPUT ZABRANE FIZIčKOG KAżNJAVANJA DECE, UVOđENJE EUATANAZIJE, SUROGAT MATERINSTVA, SKLAPANJA ISTOPOLNIH BRAKOVA, IZJEDNAčAVANJE CRKVENOG I GRAđANSKOG BRAKA, UGOVOR O NASLEđIVANJU, ALIMENTACIONI FOND I DRUGE...


Srbija je jedna od retkih zemalja koja već 70 godina nema Građanski zakonik, a uskoro bi mogla da ga dobije. Do jula 2016. godine na javnoj raspravi je prednacrt Građanskog zakonika, koji ima oko 2.750 članova i sastoji se iz pet celina: opšti deo, porodični odnosi, nasleđivanje, stvarno-pravni i obligacioni odnosi.

  • Prednacrt GZ uvodi novine poput zabrane fizičkog kažnjavanja dece, uvođenje euatanazije, surogat materinstva, sklapanja istopolnih brakova...

U prednacrtu tog zakona kaže se da se "pravo na eutanaziju, kao pravo fizičkog lica na saglasni i dobrovoljni prekid života može steći ako se ispune propisani, humani i medicinski uslovi". U zakonskim okvirima odredili bi se bliži uslovi za eutanaziju, dok bi zloupotreba bila osnov za krivičnu odgovornost.

Poseban status prema zakoniku imala bi deca, koja su, čini se, najzaštićenija. Od zabrane fizičkog kažnjavanja do ponižavajućeg ponašanja, pa do otvaranja alimentacionih fondova iz kojih bi se deci nadoknađivao novac koji im pripada, a koji im neodgovorni roditelji nisu prosledili.

Kada je reč o bračnim zajednicama, pruža se šansa da crkveni brak dobije jednaku pravnu važnost i kao brak sklopljen pred matičarem. "Da" pred Bogom, time bi bilo jednako sa onim "da" pred narodom.

Parovi bi mogli da o svojoj deci razmišljaju i uprkos tome što im fizički nedostaci ne dozvoljavaju da imaju decu. "Majka deteta je žena koja ga je rodila, izuzev rađanja za drugog." Ovim članom Građanskog zakonika uvodi se u našu zemlju pojam surogat majke.

Istopolne zajednice

Istopolne zajednice, prema nacrtu, ne bi nužno morale da budu bračne. Ako do sklapanja braka dođe, propisi, prava i obaveze, način podele i nasleđa imovine regulisali bi posebni propisi. To bi moglo da se uradi na više načina, a jedna opcija je i ortakluk.

Građanski zakonik će predviđati da se istopolne zajednice regulišu posebnim zakonom, što znači da taj posebni zakon treba napisati, izglasati i na kraju primenjivati. Akcionim planom za primenu Strategije prevencije i zaštite od diskriminacije rečeno je da će to biti regulisano do kraja 2017. godine. Brak je trenutno Ustavom Republike Srbije ("Sl. glasnik RS", br. 98/2006) definisan samo kao unija muškarca i žene i to treba takođe promeniti.

Brankica Janković, poverenica za zaštitu ravnopravnosti, ističe da postoji realna potreba da se zakonski regulišu određena prava istopolnih partnera, kao što su pravo na izdržavanje, sticanje i deoba zajedničke imovine i nasleđivanje.

- Prema važećem Porodičnom zakonu ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015), brak i vanbračna zajednica rezervisani su samo za osobe različitog pola, a istopolnim partnerima Porodični zakon priznaje samo pravo na zaštitu od nasilja u porodici, a ne i druga prava koja se priznaju osobama u vanbračnoj zajednici - kaže poverenica za zaštitu ravnopravnosti.

Izjednačavanje građanskog i crkvenog braka

Brak će moći da bude građanski ili verski čin, ali će značaj biti izjednačen. Može i da se poništi kada je na njegovo zaključenje supružnik pristao u zabludi o ličnosti drugog supružnika ili o nekoj njegovoj bitnoj osobini.

Kao bitne osobine navode se: trajna, opasna ili teška bolest, polna nemoć, seksualna orijentacija, rodni identitet, bremenitost žene od drugog muškarca, nečasno zanimanje...

Nasleđivanje između supružnika

Ne samo testament već i ugovor o nasleđivanju rešavaće podelu imovine u slučaju smrti. Dva bračna druga moći će da sačine unapred ovakav ugovor i time spreče potencijalne sporove koji su česti u praksi posle smrti jednog od supružnika. U Prednacrtu GZ su predložene i odredbe kojima se obezbeđuje zaštita domaćih naslednika u slučaju postupka nasleđivanja u inostranstvu.

Alimentacioni fond za decu čiji roditelji ne ispunjavaju dužnosti

Alimentacioni fond za decu čiji roditelji ne ispunjavaju dužnosti podrazumeva da bi država iz svog budžeta morala da plaća izdržavanje umesto nesavesnih roditelja, protiv kojih bi mogla da preduzme odgovarajuće mere i tako ih natera da izvršavaju svoju roditeljsku dužnost.

Osnivanje državnog fonda za podsticanje rađanja

Predloženo je konstituisanje obaveze države da finansijskim, poreskim, ekonomskim i socijalnim merama podstiče rađanje, s tim da se određenim mesečnim naknadama podstiče rađanje više dece, kroz formiranje demografskog fonda za stimulisanje nataliteta.

Ratko Slijepčević, sekretar Komisije za izradu Građanskog zakonika, navodi da bi pravo na demografsku naknadu imala svaka žena koja ima troje dece u Srbiji.

"Isplaćivala bi se mesečno u skladu sa finansijskim mogućnostima i u skladu sa troškovima života. Pravo korišćenja te nakanade, prema ideji koja je zamišljena, trajalo bi do punoletstva najmlađeg deteta", dodaje Slijepčević.

Usvajanje dece

Svako ko ispunjava zakonske uslove da bude usvojilac može i da usvoji dete, a to znači i da ako bude usvojen zakon koji reguliše istopolne zajednice, život u njoj ne bi bio prepreka za usvajanje dece.

Takođe, stranci će ubuduće moći lakše da usvajaju decu u Srbiji, ali pod uslovom da se ne mogu naći usvojioci među našim državljanima i da se ministar nadležan za porodičnu zaštitu saglasio sa usvojenjem, kaže prednacrt zakonika.

Zabrana fizičkog kažnjavanja deteta

Roditelji ne smeju podvrgavati dete ponižavajućim postupcima i kaznama koje vređaju ljudsko dostojanstvo deteta, piše u članu 2.300 prednacrta budućeg građanskog zakonika.

Takozvane vaspitne ćuške za decu ipak neće biti zabranjene budućim građanskim zakonikom Srbije.

Javna rasprava o prednacrtu GZ tek je počela, ali već sada je jasno da su pravnici koji su pisali deo o porodičnom pravu odustali od prvobitne zamisli da se država umeša u odnose roditelja i dece, tako što će zabraniti i najblaži udarac. Građanski zakonik je usvojio međunarodni standard koji smatra opravdanim ponašanje roditelja koje je "u najboljem interesu deteta".

Sigurno je i da su pojedini krivičari svojim stavovima u javnosti doprineli tome da pisci građanskog zakonika ne zalaze toliko u odnose roditelja i dece, niti u Krivični zakonik ("Sl. glasnik RS", br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013 i 108/2014), koji jasno propisuje krivična dela nasilja u porodici, zlostavljanja i zanemarivanja dece, za slučajeve kada telesno kažnjavanje vređa dostojanstvo deteta i nanosi mu telesne povrede.

Član 2.300 budućeg građanskog zakonika glasi: "Roditelji imaju pravo i dužnost da čuvaju i podižu dete tako što će se oni starati o njegovom životu i zdravlju. Roditelji ne smeju podvrgavati dete ponižavajućim postupcima i kaznama koje vređaju ljudsko dostojanstvo deteta i dužni su da dete štite od takvih postupaka drugih osoba. Roditelji ne smeju ostavljati bez nadzora dete predškolskog uzrasta. Oni mogu privremeno poveriti dete drugoj osobi samo ako ispunjava uslove za staraoca".

"Roditelji su dužni da dete štite od zlostavljanja drugih osoba", navodi se u članu 2.301 nacrta građanskog zakonika.

Zakonik neće dozvoliti zlostavljanje i zanemarivanje dece, što su i inače krivična dela propisana Krivičnim zakonikom ("Sl. glasnik RS", br. 85/2005, 88/2005 - ispr., 107/2005 - ispr., 72/2009, 111/2009, 121/2012, 104/2013 i 108/2014).

– Naši predlozi su mnogo mirniji nego što su prikazani u javnosti – rekao je prof. dr Miodrag Orlić prilikom predstavljanja nacrta Zakonika u Udruženju pravnika Srbije.

U javnosti se već dugo govori o tome da država građanskim zakonikom prevaspitava roditelje. Stručnjaci su ukazali na opasnost od zabrane takozvanih vaspitnih ćuški, jer bi takva zabrana u praksi mogla dati vrlo široke mogućnosti maloletnicima da manipulišu svojim pravima i roditeljima.

Samo ako bi se "vaspitni stil" roditelja dominantno sastojao u rutinskom fizičkom kažnjavanju, brutalnom postupanju, teškom ponižavanju, psihičkom terorisanju deteta, onda bi roditelj mogao da odgovara za krivično delo zapuštanja i zlostavljanja maloletne osobe, ili za nasilje u porodici – rekao je dr Milan Škulić, profesor krivičnog procesnog prava i predsednik Udruženja pravnika Srbije.

Svaka povreda, teška ili laka, je krivično delo, podsetio je profesor. Međutim, ne može se kažnjavati baš svaki telesni zahvat roditelja u odnosu na dete, koji nije praćen povredom, a to je ono što se u polemikama naziva "vaspitnom ćuškom".

– Tako nešto je potencijalno opasno kod nas, jer realno mnogi roditelji, verovatno većina, povremeno praktikuje vaspitni stil koji podrazumeva kažnjavanje u nekim drastičnim slučajevima koje je telesno, ali ne u takvom stepenu da bi se time učinilo krivično delo. To znači da bi većina roditelja, od momenta usvajanja takvog zakona, pre ili kasnije bila u sukobu sa njim, pa bi potencijalno bili izloženi i nekim porodično-pravnim sankcijama, koje bi mogle biti veoma neugodne, kao što su na primer nadzor centra za socijalni rad, ili čak oduzimanje deteta od roditelja u drastičnijim slučajevima. Siguran sam da bi to stvorilo ogroman prostor za velike zloupotrebe – rekao je dr Škulić.

Nacrt građanskog zakonika zabranjuje "kazne koje vređaju ljudsko dostojanstvo deteta", a to se može široko tumačiti u praksi, jer su različita shvatanja o tome da li neki postupak roditelja vređa dostojanstvo deteta ili ne. Međutim, očigledno je da su stručnjaci za porodično pravo "spustili loptu" pred argumentima stručnjaka, u prvom redu psihoterapeuta Zorana Milivojevića koji je nizom tekstova i nastupa u medijima i na predavanjima ukazivao na opasnosti takve državne intervencije u porodične odnose.

Na kraju, i sudovi će zauzeti svoj stav o tome i ujednačiti sudsku praksu, onda kada građanski zakonik bude počeo da se primenjuje, a to će biti tek na jesen 2016. godine.

Etažna svojina

Etažna svojina, odnosno definisanje prava i obaveza vlasnika stanova u zgradi takođe je deo zakonika. Reguliše se, na primer, pitanje etažne svojine, odnosno vlasništva nad stanovima u zgradama. Definišu se prava i obaveze vlasnika stanova, daje im se pravo na susvojinu nad zemljištem na kojem su stanovi izgrađeni, uređeno je i pitanje prava građenja kao vremenski ograničenog stvarnog prava na tuđem zemljištu.

Surogat materinstvo

Surogat materinstvo podrazumeva da žena koja može da proizvede jajnu ćeliju, ali ne može da nosi i rodi dete, postane genetska (biološka) majka uz pomoć druge žene. Surogat materinstvo ili ugovor koji majka ili otac sklapaju sa ženom koja će za njih nositi i roditi bebu mogao bi da bude legalizovan i u Srbiji.

Porodični zakon ("Sl. glasnik RS", br. 18/2005, 72/2011 - dr. zakon i 6/2015) kaže da je "majka deteta žena koja ga je rodila, izuzev rađanja za drugog", a ona ne sme to da radi za novčanu nagradu. Troškovi održavanja trudnoće i rađanja joj, s druge strane, mogu biti nadoknađeni. Ugovor o rađanju za drugog može biti zaključen između surogat majke i supružnika, odnosno vanbračnih partnera koji će gajiti dete samo ako između para ne može doći do začeća prirodnim putem ili uz pomoć biomedicinskih pomagala, ili ako bi se tako prenele teške nasledne bolesti na dete.

Ipak, na suprotnoj strani su svi koji su skeptični da u Srbiji surogat materinstvo ne bi bilo predmet zloupotrebe.

- Česti su primeri da surogat majka hoće da zadrži dete posle porođaja, ali se dešavalo i da bolesnu bebu neće nijedna strana - upozorava jedan beogradski ginekolog.

Postoje i fizičke prepreke zbog kojih žene ne mogu da rode. To je jedan od glavnih razloga "za".

- Ima mnogo žena koje žele da budu majke, ali to ne mogu iz različitih razloga. Postoji mali broj žena koje nemaju matericu jer je uklonjena usled tumora ili povrede, ili ne mogu da iznesu trudnoću, ali imaju zdrave jajnike. U takvim situacijama jedina šansa je surogat majka - kaže ginekolog Mima Fazlagić.

Eutanazija

Eutanazija je ubistvo iz milosrđa ili samilosti koje se omogućava neizlečivim pacijentima. U prednacrtu ovog zakona kaže se da se "pravo na eutanaziju, kao pravo fizičkog lica na saglasni i dobrovoljni prekid života može steći ako se ispune propisani, humani i medicinski uslovi". Navodi se i da bi se bliži uslovi za eutanaziju propisali posebnim zakonom, kao i da bi zloupotreba bila osnov za krivičnu odgovornost.

- Pristalica sam eutanazije, ali to mora da bude pod najstrožom kontrolom, da bude nezavisna komisija, pravnik, psihijatar, etičari i da to određuje zajedno sa porodicom. Teški bolesnici, pacijenti koji trpe strašne stalne bolove, moraju da imaju rešenje. Ali samo uz rigoroznu kontrolu - kaže prof. dr Dušan Šćepanović. 

Izvor: Vebsajt Blic, 06.07.2015.