Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

PREDLOG ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREKRŠAJIMA - TEKST PROPISA


PREDLOGZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O PREKRŠAJIMA

Član 1.

U Zakonu o prekršajima("Sl. glasnik RS", br. 65/2013), u članu 39. st.2. i 3. menjaju se i glase:

"Izuzetno od odredaba stava 1. ovog člana, novčana kazna može se propisati u fiksnom iznosu za fizičko lice i odgovorno lice od 1.000 do 50.000 dinara, za preduzetnika od 5.000 do 150.000 dinara, a za pravno lice od 10.000 do 300.000 dinara.

Odlukama skupštine autonomne pokrajine, skupštine opštine, skupštine grada ili skupštine grada Beograda, mogu se propisati novčane kazne samo u fiksnom iznosu, i to od minimalnog do polovine najvišeg fiksnog iznosa propisanog u stavu 2. ovog člana.".

U stavu 4. reči: "st. 1. do 3." zamenjuju se rečima: "stava 1.".

Član 2.

U članu 40. stav 5. broj: "1." zamenjuje se brojem: "4.".

Član 3.

Posle člana 154. dodaje se naziv člana i član 154a, koji glasi:

"Odlučivanje drugostepenog suda

Član 154a

Veće drugostepenog suda će samo presuditi ako je u istom predmetu prvostepena odluka već jedanput ukidana.

Veće drugostepenog suda odlučuje da li će održati pretres.

Ako veće odluči da održi pretres, sudija izvestilac je predsednik veća.

Okrivljeni može, u roku od osam dana od dana dostavljanja presude, izjaviti žalbu protiv presude drugostepenog suda iz stava 1. ovog člana, ako su po žalbi podnosioca zahteva oslobađajuća presuda ili rešenje o obustavi postupka preinačeni u osuđujuću presudu.

O žalbi okrivljenog protiv odluke veća drugostepenog suda odlučuje drugo veće tog suda.".

Član 4.

U članu 155. menja se naziv člana i glasi:

"Tok sednice veća".

Član 5.

U članu 160. posle stava 5. dodaje se stav 6, koji glasi:

"Ako pismeno ne može da se dostavi na adresu iz člana 158. stav 1. ovog zakona, sud će proveriti adresu i ako se pri ponovljenom pokušaju pismeno ne može dostaviti na adresu na kojoj je lice prijavljeno, postupiće se na način propisan u stavu 2. ovog člana.".

Član 6.

U članu 165. posle stava 2. dodaje se novi stav 3. koji glasi:

"Dostavljanje će se izvršiti na način iz stava 2. ovog člana i u slučaju kada sud donese rešenje o obustavi postupka usled zastarelosti, do koje je došlo zbog nemogućnosti dostavljanja odluke iz člana 246. stav 1. ovog zakona.".

Dosadašnji st. 3. i 4. postaju st. 4. i 5.

Član 7.

U članu 170. posle stava 2. dodaju se st. 3. i 4, koji glase:

"Prekršajni nalog se može izdati i u elektronskoj formi.

 Ako ovim zakonom nije drugačije određeno, na izradu, formu, kopiranje, overu, dostavu i čuvanje prekršajnog naloga izdatog u elektronskoj formi primenjuje se zakon koji uređuje elektronski dokument.".

Član 8.

U članu 172. posle stava 2. dodaju se novi st. 3. i 4, koji glase:

"Licu iz stava 2. ovog člana može se uručiti i odštampana kopija prekršajnog naloga izdatog u elektronskoj formi.

Na zahtev suda, lica kome se nalog izdaje ili njegovog zastupnika, izdavalac naloga je dužan da izda overenu kopiju prekršajnog naloga.".

U dosadašnjem stavu 3. koji postaje stav 5. reč: "ovog" briše se, a posle reči: "zakona" dodaju se reči: "koji uređuje opšti upravni postupak".

Dosadašnji st. 4. do 7. postaju st. 6. do 9.

Član 9.

Posle člana 189. dodaje se naziv člana i član 189a, koji glasi:

"Izdavanje opšte naredbe za dovođenje

Član 189a

Izdavanje opšte naredbe za dovođenje sud može narediti ako se okrivljeni protiv koga je pokrenut prekršajni postupak nalazi u bekstvu ili postoje druge okolnosti koje ukazuju da očigledno izbegava dovođenje po izdatoj naredbi suda za dovođenje koja nije izvršena zbog postojanja ovih okolnosti.

Opštu naredbu za dovođenje sud dostavlja organima policije radi raspisivanja potrage.

Potragu raspisuje organ policije nadležan po mestu suda pred kojim se vodi prekršajni postupak.

Ako se pronađeno lice po izdatoj opštoj naredbi za dovođenje ne može odmah privesti u sud, ovlašćeni policijski službenik može shodno odredbama člana 190. stav 3. ovog zakona, okrivljenog zadržati najduže 24 časa od časa kada je pronađen.

Sud koji je naredio izdavanje opšte naredbe za dovođenje dužan je da je odmah povuče kad se pronađe traženo lice ili kad nastupi zastarelost vođenja prekršajnog postupka ili izvršenja prekršajnih sankcija ili drugi razlozi zbog kojih potraga nije više potrebna.".

Član 10.

U članu 190. stav 1. tačka 4) posle reči: "činjenjem prekršaja" dodaju se zapeta i reči: "ponoviti prekršaj ili da će izbeći prekršajni postupak.".

Posle stava 5. dodaju se st. 6. do 10, koji glase:

"O privođenju osumnjičenog donosi se rešenje o zadržavanju.

Protiv rešenja o zadržavanju okrivljeni i njegov branilac imaju pravo žalbe u roku od četiri časa od dostavljanja rešenja o zadržavanju.

O žalbi odlučuje sudija pojedinac mesno nadležnog prekršajnog suda u roku od četiri časa od prijema žalbe.

Žalba ne zadržava izvršenje rešenja.

Odredbe st. 6. do 9. ovog člana primenjuju se i na zadržavanje lica pod dejstvom alkohola ili drugih psihoaktivnih supstanci.".

Član 11.

U članu 195. stav 3. reči: "u iznosu" zamenjuju se rečima: "do iznosa".

Član 12.

U članu 233. stav 1. reči: "i njegovom" zamenjuju se rečima: "ili njegovom", a reči: "i njegov branilac mogu" zamenjuju se rečima: "ili njegov branilac može".

U stavu 2. reči: "i branilac" zamenjuju se rečima: "ili branilac".

Stav 3. menja se i glasi:

"Sporazum o priznanju može se zaključiti i dostaviti sudu do donošenja prvostepene odluke.".

Član 13.

U članu 234. stav 1. tačka 3) reči: "koje će okrivljenom biti izrečene", brišu se.

U stavu 2. posle reči: "koja" zapeta i reči: "po pravilu," brišu se, a reči: "za prekršaj koji se okrivljenom stavlja na teret" zamenjuju se rečima: "propisanog članom 39. stav 1. ovog zakona".

Posle stava 2. dodaje se stav 3. koji glasi:

"Okrivljeni i podnosilac zahteva mogu se sporazumeti da se zaštitna mera propisana za prekršaj za koji se okrivljeni tereti, izrekne u manjem obimu ili da se ne izrekne.".

Član 14.

U članu 235. stav 1. reč: "rešenjem" briše se.

St. 3. do 5. brišu se.

Član 15.

U nazivu člana 236. reč: "Rešenje" zamenjuje se rečju: "Odluka".

U stavu 1. reč: "rešenjem" zamenjuje se rečju: "presudom", a posle reči: "ako" dodaju se reči: "na osnovu sporazuma".

U stavu 1. tačka 4) reč: "priznavanju" zamenjuje se rečju: "priznanju", a reči: "ili da on nije protivan razlozima pravičnosti" brišu se.

U stavu 2. reči: "ili kada kazna, odnosno druga prekršajna sankcija utvrđena u sporazumu o priznanju očigledno ne odgovara težini prekršaja koji je okrivljeni priznao," brišu se.

Stav 4. menja se i glasi:

"Odluka suda o sporazumu o priznanju dostavlja se ovlašćenom podnosiocu zahteva i okrivljenom, odnosno braniocu ako ga ima.".

Član 16.

U nazivu člana 237. reč: "rešenja" zamenjuje se rečju: "odluke".

U stavu 2. reč: "rešenja" zamenjuje se rečju: "presude", a reči: "okrivljenog, njegovog branioca i predstavnika podnosioca zahteva, a u roku iz stava 1. ovog člana, žalbu mogu izjaviti oštećeni i njegov punomoćnik" brišu se.

St. 3. do 6. brišu se.

Član 17.

U nazivu člana 238. reči: "na osnovu rešenja" brišu se.

U članu 238. stav 1. reči: "Kada rešenje o usvajanju sporazuma postane pravnosnažno, sud bez odlaganja donosi presudu kojom" zamenjuju se rečima: "Presudom kojom usvaja sporazum o priznanju sud".

Član 18.

U članu 307. stav 3. reč: "izdavanja" zamenjuje se rečju: "uručenja".

Član 19.

U članu 311. stav 4. posle reči: "zakonom" dodaju se reči: "koji uređuje poreski postupak, ako posebnim zakonom nije drugačije određeno".

Član 20.

Član 336. menja se i glasi:

"U svrhu naplate izrečene novčane kazne, troškova postupka i drugih dosuđenih novčanih iznosa koji su evidentirani u registru novčanih kazni, kažnjenom licu dok u potpunosti ne izmiri dugovani iznos neće se dozvoliti:

1)         izdavanje vozačke dozvole i probne vozačke dozvole;

2)         izdavanje potvrde o registraciji, saobraćajne dozvole, registarskih tablica i registracione nalepnice, potvrde o privremenoj registraciji vozila i privremenih registracijskih tablica;

3)         odjava vozila.

Posebnim zakonom može se predvideti i privremeno uskraćivanje izdavanja ili produženja važnosti drugih dozvola i dokumenata.

Ne može se uskratiti izdavanje ili produženje važnosti dozvola i dokumenata kojim bi se ugrozilo ostvarivanje Ustavom garantovanih ljudskih i manjinskih prava, zdravlje i bezbednost ljudi, životna sredina ili imovina većeg obima.".

Član 21.

Propisi o prekršajima koji nisu u skladu sa ovim zakonom uskladiće se u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona.

Član 22.

Ovaj zakon stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije".

IZ OBRAZLOŽENJA

II. RAZLOZI ZA DONOŠENJE ZAKONA

Zakon o prekršajima("Sl. glasnik RS", br. 65/2013- dalje: Zakon) počeo je da se primenjuje 1. marta 2014. godine. Zakonom je značajno reformisano prekršajno pravo. Razlog za tu reformu predstavljala je disfuncionalnost prekršajnog postupka,jer su organi koji su vodili postupak sve teže mogli da savladaju sve veći broj predmeta.

Zakonom su uvedene značajne novine, a između ostalog uvedeni su institut prekršajnog naloga (koji izdaju ovlašćeni organi za prekršaje za koje je predviđena novčana kazna u fiksnom iznosu), kao i jedinstveni registari (prekršajnih sankcija i nenaplaćenih novčanih kazni), jer se ukazala potreba za uvođenjem sistema kontrole naplate novčanih kazni koji nije bio u dovoljnoj meri prisutan, kao i brojni drugi instituti. Detaljnije je uređena prekršajna odgovornost pravnih lica, zatim prekršajna sankcija rad u javnom interesu radi njene šire primene; načela prekršajnog postupka u delu o teretu dokazivanja i upotrebe jezika u postupku, odredbe o dostavljanju i druge odredbe.

Tokom dosadašnje primene zakona, za relativno kratko vreme, novine su pokazale značajne rezultate.Na primer, pretežno od strane saobraćajne policije od početka primene Zakona o prekršajima izdato je ukupno 1.123.364 prekršajnih naloga. Takođe, ukupno je po osnovu izdatih prekršajnih naloga dobrovoljno plaćen iznos od 16,7 miliona evra. Kada se uzme u obzir da su ove kazne plaćene u najkraćem roku, bez vođenja sudskih postupaka, uz minimalne troškove u vezi sa izdavanjem prekršajnih naloga, svi pokazetelji idu u prilog proširenja primene prekršajnog naloga na veći broj prekršaja.

Istovremeno, ukazala se potreba za unapređenjem određenih odredaba, u cilju svrsishodnijeg, efikasnijeg i ekonomičnijeg postupka. Na osnovu statističkih podataka ovlašćenih podnosilacazahteva za pokretanje prekršajnog postupka, posebno saobraćajne policije i komunalne policije za grad Beograd, i prekršajnih sudova, kao i na osnovu praćenja primene ovog zakona, utvrđena je potrebada se jedan manji broj odredaba važećeg zakona izmeni ili dopuni.

 Takođe, ukazala se potreba za daljim unapređivanjem odredaba Zakona o dostavljanju, o prekršajnom nalogu i druge manje izmene u cilju preciznijih odredaba i otklanjanju nedoumica u primeni Zakona.

III. OBJAŠNJENJE OSNOVNIH PRAVNIH INSTITUTA IPOJEDINAČNIH REŠENJA

 Članom 1.Predloga zakona o izmenama i dopunama Zakona o prekršajima (u daljem tekstu: Predlog zakona) izmenjene su odredbe člana 39. Zakona tako što je predviđeno povećanje maksimalnog iznosa fiksnih kazni koja se može propisati kako bi se omogućila šira primena prekršajnog naloga, a povećanje maksimalnog iznosa fiksnih kazni predloženo je u toku pripreme Predloga zakonai od strane Agencije za borbu protiv korupcije, Uprave saobraćajne policije, Uprave carina i komunalne policije i drugih organa, kako bi se omogućilo procesuiranje većeg broja prekršaja izdavanjem prekršajnog naloga.

 Uvođenje novog stava 3. u istom članu predloženo je imajući u vidu velike razlike u novčanim kaznama koje su za iste ili slične prekršaje propisivane odlukama lokalne samouprave, što dovodi do nejednakog položaja građana i pravne nesigurnosti. Predložena je izmena kojom se reguliše da se odlukama skupštine autonomne pokrajine, skupštine opštine, skupštine grada ili skupštine grada Beograda mogu propisati novčane kazne samo u fiksnom iznosu koji ne može prelaziti polovinu maksimalnog iznosa propisanog za fiksne kazne iz stava 2. ovog člana. Pored stvaranja okvira za ujednačeniju regulativu lokalnih samouprava, ovom izmenom je takođe obezbeđena šira primena prekršajnog naloga, kao značajno ekonomičnijeg i efikasnijeg sredstva za procesuiranje prekršaja od postupka pred sudom.

 Članom 2. Predloga zakona je izmenjena odredba člana 40. stav 5. Zakona tako što je izvršeno odgovarajuće pozivanje na odgovarajući stav istog člana Zakona. Na taj način otklanja se tehnička greška u ovoj odredbi.

 Članom 3. Predloga zakona predložen je novi član 154a (Odlučivanje drugostepenog suda) kojim se uređuje odlučivanje drugostepenog suda i predviđa obaveza veća drugostepenog prekršajnog suda da sam presudi ako je u istom predmetu prvostepena odluka već jedanput ukidana. Na ovaj način otklanjaju se nedoumice u primeni odredaba Zakona, o načinu odlučivanja po žalbi i s tim u vezi shodne primene Zakonika o krivičnom postupku koji takođe predviđa zabranu višestrukog ukidanja presude. Ograničenje ponovnog ukidanja, odnosno da sud povodom žalbe može najviše jedanput ukinuti prvostepenu presudu i predmet vratiti prvostupenom sudu je predviđeno u cilju efikasnosti prekršajnog postupka. Ova odredba je predložena imajući u vidu i stav Vrhovnog kasacionog suda u dosadašnjoj primeni Zakona.

 Takođe, po ugledu na odredbe Zakonika o krivičnom postupku, istim članom je regulisano da veće drugostepenog suda odlučuje da li će održati pretres. Ako veće odluči da održi pretres, uređeno je da je sudija izvestilac predsednik veća.

 Kako drugostepni sud može po žalbi podnosioca preinačiti oslobađajuću presudu ili rešenje o obustavi postupka u osuđujuću presudu, predviđena je mogućnost da okrivljeni u takvom slučaju može, kao u krivičnom postupku, da uloži žalbu na drugostepenu odluku o kojoj odlučuje drugo veće drugostepenog suda.

 Članom 4. Predlogazakona menja se naziv člana 155. Zakona koji je primereniji njegovoj sadržini.

 Članom 5. Predloga zakona dopunjuje se član 160.novim stavom 6. kojim se uređuje dostavljanje odsutnom licu. Dopunom se uređuje postupanje suda i u slučajuda se pismeno ne može dostaviti na adresukoju je okrivljeni saopštio nadležnom organu prilikom otkrivanja prekršaja. U takvoj situaciji, sud će da izvrši proveru adrese i ponovo dostavi pismeno na adresu na kojoj je lice prijavljeno, a ako se na tu adresu pri tom pokušaju pismeno ne može da dostavi, sud će pismeno da istakne na oglasnu tablu, u skladu sa stavom 2. istog člana. Ova izmena je predložena kako bi se postupak ubrzao i kako bi sud što pre dobio informaciju da li okrivljeni živi na prijavljenoj adresi ili ne. Sud na ovaj način vrši proveru prijavljene adrese u skladu i sa članom 18. Zakona o prebivalištu i boravištu građana ("Službeni glasnik RS", broj 87/11).

 Članom 6. Predloga zakona dopunjuje se član 165. Zakona kojim se uređuje promena adrese i isticanje pismena na oglasnoj tabli, utoliko što se predviđa dostava isticanjem na oglasnu tablu i internet stranicu suda rešenja o obustavi postupka usled zastarelosti, do koje je došlo zbog nemogućnosti dostavljanja odluke suda. Praktična posledica ove izmene je da se, kao besmislena neće ponovo pokušati dostava ovog rešenja, već će se dostavljanje rešenja o obustavi postupka usled zastarelosti, izvršiti isticanjem ovog pismena na oglasnu tablu suda.

 Članom 7.Predloga zakona dopunjuje se član 170. Zakona (Sadržina prekršajnog naloga) dodavanjem st. 3. i 4. ovim odredbama predviđena je mogućnost izdavanja prekršajnog naloga u elektronskoj formi. Takođe, ove odredbe upućuju na supsidijarnu primenu zakona koji uređuje elektronski dokument za sva pitanja koja se tiču prekršajnog naloga izdatog u elektronskoj formi, a odnose se na izradu, formu, kopiranje, overu, dostavu i čuvanje prekršajnog naloga. Ovo takođe podrazumeva da prekršajni nalog sačinjen u elektronskoj formi mora biti overen kvalifikovanim elektronskim potpisom ovlašćenog lica, da bi bio izjednačen sa overenim prekršajnim nalogom izdatim na štampanom obrascu.

 Članom 8. Predloga zakonamenja se i dopunjuje član 172. Zakona, o dostavljanju prekršajnog naloga. Dopuna se predlože kako bi se omogućila praktična primena prekršajnog naloga sačinjenog u elektronskoj formi i to u situaciji kada se prisutnom licu, za koje se smatra da je učinilo prekršaj, u momentu otkrivanja prekršaja treba uručiti prekršajni nalog sačinjen u elektronskoj formi. Tako se odredbom kojom se dopunjuje član 172. Zakona predviđa mogućnost da se licu izda odštampana kopija. Uvođenjem mogućnosti izdavanja naloga u elektronskoj formi i mogućnosti da se kopija naloga uruči počiniocu prekršaja na licu mesta, u značajnoj meri bi se rešio problem dostavljanja i učinio postupak za blaže prekršaje efikasnijim. Takođe, ovim odredbama je predviđeno da je na zahtev suda, lica kome se nalog izdaje ili njegovog zastupnika, izdavalac naloga dužan da izda overenu kopiju prekršajnog naloga. Mada je obaveza izdavanja overene kopije elektronskog dokumenta već regulisana odredbama zakona koji uređuje elektronski dokument, ova izmena je predložena radi jasnoće norme i kako bi se sprečio mogući zastoj postupka u slučaju eventualne sumnje u istovetnost prekršajnog naloga sačinjenog u elektronskoj formi i uručene kopije.

 Najzad, izmenom ovog člana predviđeno je da se dostavljanjeprekršajnog nalogau slučaju ako je lice za koje se smatra da je učinilo prekršaj odsutno i kada okolnosti otkrivanja ili priroda prekršaja to zahtevaju, vrši preko pošte ili dostavne službe ovlašćenog organa u skladu sa odredbama o dostavljanju iz zakona koji uređuje opšti upravni postupak. Ovo kako bi organi uprave koji izdaju prekršajne naloge, prilikom dostavljanja naloga jasno bili upućeni da primenjuju odredbe zakona koji uređuje opšti upravni postupak, a ne odredbe Zakona o prekršajima koje regulišu dostavu sudskih pismena jer su te odredbe specifične i predviđaju mogućnost dostavljanja preko sudske oglasne table što je neprimenljivo kad je u pitanju dostava prekršajnog naloga, koji u toj fazi postupka ima svojstvo upravnog, a ne sudskog akta.

 Članom 9. Predloga zakona dopunjuje se Zakon dodavanjem novog člana 189a (Izdavanje opšte naredbe za dovođenje), kako bi se omogućilo da se prema okrivljenom koji se nalazi u bekstvu ili očigledno izbegava dovođenje može izdati od strane prekršajnog suda opšta naredba za dovođenje, koja se dostavlja organima policije radi raspisivanja potrage. Na ovaj način policija će moći da nađe i dovede okrivljenog koji ne boravi na poznatoj adresi, što do sada nije bio slučaj, s obzirom da je policija po naredbi za dovođenje iz člana 189. Zakona tražila okrivljenog samo na adresi koja je označena u naredbi suda.

 Na ovaj način omogućava se efikasno pronalaženje i dovođenje višestrukih povratnika učinilaca prekršaja, a s obzirom da izbegavanjem prijema poziva ovih lica nastupa zastarelost vođenja prekršajnog postupka. Predloženom dopunom višestruki povratnici u činjenju prekršaja koji su do sada izbegavali prijem poziva, biće suočeni sa potencijalnom situacijom da ih u kontroli saobraćaja, prilikom prelaska državne granice ili prilikom vađenja ličnih dokumenata u Ministarstvu unutrašnjih poslova, policijski službenici evidentiraju kao lica koja treba dovesti, nakon čega sledi, bez odlaganja, sprovođenje nadležnom sudu o njihovom trošku, uz mogućnost zadržavanja do 24 časa, ukoliko sudija ne može odmah da ih primi.

 Članom 10.Predloga zakona dopunjuje se član 190. Zakona (Privođenje osumnjičenog za izvršenje prekršaja pre pokretanja postupka) i to tačka 4) tako što se proširuju razlozikada ovlašćeni policijski službenici mogu i bez naredbe suda privesti lice zatečeno u vršenju prekršaja.

 Takođe, isti član 190. Zakona dopunjuje se st. 6. do 9. kojim seuređuje postupak po žalbi zadržanog lica od donošenja rešenja o zadržavanju, s obzirom da do sada on nije bio regulisan ovim zakonom, što je u praksi stvaralo nedoumice i probleme.

 Najzad, predloženim stavom 10. člana 190.Zakonapredviđeno je da se odredbe o žalbi primenjuju i na zadržavanje lica pod dejstvom alkohola ili drugih psihoaktivnih supstanci, što takođe nije bilo regulisano.

 Članom 11. Predloga zakona menja se član 195. stav 3. Zakona utoliko što se precizira da se visina jemstva određuje do iznosa najviše novčane kazne propisane za prekršaj povodom koga se vodi postupak što je primereno s obzirom da visinu jemstva određuje sud. S tim u vezi, na ovaj način se usklađuju odredbe stava 3. i 6. istog člana Zakona.

 Članom 12. do 17. Predlogazakona dopunjuju se odredbe čl. 233. do 238. Zakona, o sporazumu o priznanju prekršaja. Članom 12. Predloga zakona menja se i dopunjuje član 233. Zakona koji uređuje zaključivanje sporazuma. Izmena st.1. i 2. se predlože kako se ne bi stvarao pogrešan utisak da je u postupku zaključenja sporazuma o priznanju prekršaja neophodno da okrivljeni ima branioca. Inače, ni u jednom prekršajnom postupku ne postoji obavezna odbrana. Izmenaovog člana ustavu 3. predložena je kako bi se preciziralo da se sporazum o priznanju prekršaja može zaključiti i dostaviti sudu do donošenja prvostepene odluke.

 Članom 13. Predlogazakona menja se i dopunjuje član 234. Zakona o sadržini sporazuma. Pored predložene izmene stava 1. tačke 3) kojom se radi jasnoće norme brišu reči: "koje će okrivljenom biti izrečene ", predložena je izmena u stavu 2. kako bi se omogućila šira primena sporazuma. Cilj ove izmene je ostavljanje šireg prostora za sporazumevanje okrivljenog i podnosioca zahteva u odnosu na visinu kazne. Predloženom izmenom se precizira da novčana kazna iz sporazuma ne može biti određena ispod zakonskog minimuma propisanog članom 39.stav 1. Zakona. Ovo preciziranje je posebno srvsishodno kod prekršaja kod kojih je raspon predviđene novčane kazne krajnje nelogičan i sa stanovišta zaključenja sporazuma neracionalan i necelishodan (npr. kazne od 800.000 do 1.000.000 ili od 100.000 do 120.000 dinara).

 Najzad, izmenaistog članau stavu 3. je predložena u cilju što šire i efikasnije primene sporazuma o priznanju prekršaja, obzirom da se, za razliku od krivičnog postupka, radi o jedinom alternativnom načinu okončanja prekršajnog postupka. S obzirom da se radi o institutu koji može značajno da poboljša ukupnu efikasnost u procesuiranju prekršaja, predlaže se ukidanje ograničenja u pogledu mogućnosti sporazumevanja okrivljenih i podnosilaca zahteva u odnosu na obim zaprećene zaštitne mere. Imajući u vidu da se sa okrivljenim oko visine kazne i drugih sankcija sporazumeva ovlašćeni državni organ, ako ovaj organ smatra da je za efikasnije i delotvornije sprovođenje tog zakona svrsishodnije da se okrivljenima u zamenu za priznanje prekršajne odgovornosti ponudi mogućnost izricanja zaštitne mere u kraćem trajanju od propisanog ili da im se propisana zaštitna mera ne izrekne, nema razloga da se ovim zakonom to i ne omogući.

 Ovom izmenom bi se posebno stvorila mogućnost da se nastavi početni trend brzog rasta broja sporazuma povodom prekršaja iz oblasti bezbednosti saobraćaja na putevima. Taj trend je usporen zbog različite prakse u pogledu (ne)prihvatanja sporazuma kojim se propisana zaštitna mera izriče u manjem obimu ili se ne izriče, do čega je došlo usled nedovoljno jasnog stava po ovom pitanju. Tako je u prvih godinu dana primene Zakona, saobraćajna policija zaključila oko 11.000 sporazuma. Gotovo svi ovi sporazumi su zaključeni u vezi sa izvršenjem prekršaja za koji je pored novčane kazne predviđena i zaština mera u trajanju od jednog meseca. Pokazalo se u praksi da mogućnost da se po osnovu sporazuma ova mera ne izrekne, predstavlja odlučujući motiv za zaključenje sporazuma. Ovo je posebno važno za ukupno smanjenje broja predmeta u prekršajnim sudovima s obzirom da je više od polovine predmeta pokrenuto zbog prekršaja predviđenih Zakonom o bezbednosti saobraćaja na putevima.

 Članom 14. Predloga zakona menja se član 235. Zakona (odlučivanje o sporazumu) utoliko što se predlaže brisanje st. 3. do 5. koji uređuju održavanje ročišta za odlučivanje o sporazumu. Ovo iz razloga što se održavanje ročišta pokazalo kao problem u praksi, posebno ako se prebivalište okrivljenog nalazi u drugom gradu. To je vodilo odugovlačenju postupka i često upravo zbog neodržavanja ročišta i do nemogućnosti zaključenja sporazuma. Stoga je u cilju efikasnosti i racionalnosti predloženo brisanje ovih odredbi.

 Članom 15. Predloga zakonamenja se i dopunjuje član 236. Zakona iz razloga pojednostavljivanja i ubrzanja postupka za odlučivanje o sporazumu. Predlaže se da se, umesto kao do sada rešenjem, sporazum usvaja presudom kao i u krivičnom postupku. Na taj način je napravljena jasna razlika u pogledu načina odlučivanja suda o sporazumu. Presudom se sporazum prihvata, a sud rešenjem sporazum o priznanju odbacuje ili odbija.

 Članom 16. Predloga zakona menja se član 237. Zakona (Žalba protiv odluke o sporazumu o priznanju prekršaja) utoliko što se predlaže brisanje st. 3. do 6. s obzirom da su se oni odnosili na žalbu protiv rešanja o usvajanju ili odbijanju sporazuma. Precizirano je da se protiv presude o usvajanju sporazuma ne može uložiti žalba. Pretpostavka je da za ovu žalbu nijedna strana nema pravni interes s obzirom da se presudom prihvata njihov sporazum. Što se tiče, u ovom delu položaja oštećenog, treba imati u vidu da se prekršajni postupak prvenstveno vodi u javnom interesu, a sa druge imajući u vidu izreku presude kojom se usvaja sporazum o priznanju.

 Članom 17. Predloga zakona menja se član 238. Zakona s obzirom na predložene izmene člana 237. Zakona.

 Članom 18. Predlogazakona precizira se sticanje svojstva izvršnosti prekršajnog naloga.

 Članom 19. Predloga zakona dopunjuje se član 311. Zakona koji uređuje izvršenje zaštitne mere oduzimanja predmeta. Taj član, pored ostalog, predviđa da zaštitnu meru oduzimanja predmeta izvršava organ u čiju nadležnost spada izvršenje, odnosno nadzor nad izvršenjem propisa po kojima je zaštitna mera izrečena. Postojećim stavom 4. propisano je da će, ako je presudom određeno da će se oduzeti predmet prodati, pomenuti organ izvršiti prodaju u skladu sa zakonom. S obzirom da se u praksi pojavio problem da zakonom to pitanje nije uređeno u nekim slučajevima, dopunom stava 4. se predviđa da će nadležni organ izvršiti prodaju u skladu sa zakonom koji uređuje poreski postupak, ako posebnim zakonom nije drugčije određeno.

 Članom 20. Predlogazakona menja se član 336. Zakona tako što se preciziraju posledice upisa u registar novčanih kazni. Predloženim izmenama je precizirano da će se posledice upisa u registar po ovom zakonu odnositi na izdavanje i produženje važnosti vozačke dozvole, izdavanje i produženje važnosti saobraćajne dozvole, registarskih tablica i registracione nalepnice, kao i na odjavljivanje vozila. Kako je više od polovine počinjenih prekršaja iz oblasti bezbednosti saobraćaja, smatralo se da će se primenjivanjem posledica upisa na izdavanje dokumenta vezanih za saobraćaj najbolje ostvariti svrha ove odredbe, odnosno poboljšati efikasnost naplate novčanih kazni.

 Predloženim izmenama st. 2. i 3. precizirano je pod kojim uslovima je moguće drugim zakonom predvideti i privremeno uskraćivanje izdavanja ili produženja važnosti drugih dozvola i dokumenata. Precizirano je da se ne može se uskratiti izdavanje ili produženje važnosti dozvola i dokumenata kojim bi se ugrozilo ostvarivanje ustavom garantovanih ljudskih i manjinskih prava, zdravlje i bezbednost ljudi, životna sredina ili imovina većeg obima.

 Prelaznom odredbom člana 21.Predlogazakona predviđen je rokod jedne godine od dana stupanja na snagu ovog zakona zausklađivanje propisa o prekršajima koji nisu u skladu sa ovim zakonom, dok je završnom odredbom člana22. predviđeno stupanje na snagu ovog zakona.

IV. FINANSIJSKA SREDSTVA POTREBNA ZA SPROVOĐENjE ZAKONA

Za sprovođenje ovog zakona nije potrebno obezbediti finansijska sredstva u budžetu Republike Srbije.

V. RAZLOZI ZA DONOŠENjE ZAKONA PO HITNOM POSTUPKU

Predlaže se da se ovaj zakon donese po hitnom postupku, budući da bi nedonošenje zakona po hitnom postupku moglo da prouzrokuje štetne posledice po rad pravosudnih organa i ostvarivanje prava građana. 

Izvor: Press služba Skupštine Srbije, 04.02.2016.