Zastava Bosne i Hercegovine
Email Print

IZRAĐEN NACRT ZAKONA O IZMENAMA I DOPUNAMA ZAKONA O AUTORSKOM I SRODNIM PRAVIMA


Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja (u daljem tekstu: predlagač zakona) izradilo je Nacrt zakona o izmenama i dopunama Zakona o autorskom i srodnim pravima (u daljem tekstu: Nacrt zakona). Republički sekretarijat za javne politike izdao je mišljenje da Nacrt zakona sadrži delimičnu analizu efekata. Ova ocena znači da je predlagač zakona odgovorio na pitanja predviđena članom 40. Poslovnika Vlade („Sl. glasnik RS“, br. 61/06 - prečišćen tekst, 69/08, 88/09, 33/10, 69/10, 20/11, 37/11, 30/13 i 76/14), i time ispunio formalne uslove, ali da dostavljeni prilog pod nazivom Analiza efekata zakona ne sadrži suštinsku analizu, niti kvalitativne i kvantitativne podatke na osnovu kojih bi potencijalni pozitivni i negativni efekti Nacrta zakona mogli potpunije i objektivnije da se sagledaju (a naročito u kojoj meri i na koji sve način predložena rešenja pogađaju subjekte regulacije).

Kao glavne razloge za izmenu i dopunu važećeg Zakona o autorskim i srodnim pravima ("Sl. glasnik RS", br. 104/2009, 99/2011 i 119/2012), predlagač zakona naveo je usaglašavanje sa EU direktivama, pri čemu su ponovo uvedene brojne posebne naknade određenim kategorijama privrednih subjekata. Usvajanje izmena i dopuna ovog zakona, ali i efikasna primena istog, predstavljaju uslov za otvaranje poglavlja 7 koje se tiče prava intelektualne svojine u pregovorima za ulazak u Evropsku uniju. Međutim, to ne znači da predlagač zakona nije imao obavezu da uradi i predoči detaljnu analizu potencijalnih efekata koje će predložena rešenja proizvesti u praksi. Na primer, Nacrtom zakona predviđeno je brisanje odredbe po kojoj su zanatske radnje izuzete od plaćanja naknade za javno saopštavanje muzičkih dela, interpretacija i fonograma, čime se ponovo uspostavlja obaveza zanatskih radnji da plaćaju naknadu za javno saopštavanje muzičkih dela, interpretacija i fonograma. Ove naknade su, inače, bile ukinute 2012. godine tokom reforme parafiskalnih nameta koja je bila inicirana upravo od strane različitih udruženja privrednih subjekata za koje su brojne analize pokazale da su preopterećeni različitim nametima od strane države a za koje ne dobijaju nikakvu ili daleko manje vrednu protivuslugu.

Sa druge strane, Nacrtom zakona je dozvoljeno bez dozvole autora i bez plaćanja autorske naknade javno saopštavanje autorskih dela koja se emituju, kao i javno saopštavanje autorskih dela sa nosača zvuka ili slike, u prostorijama u kojima se obavljaju poslovi koji se na osnovu propisa smatraju starim i umetničkim zanatima, odnosno poslovima domaće radinosti, pod uslovom da javno saopštavanje nije učinjeno radi ostvarivanja posredne ili neposredne imovinske koristi.

Nacrtom zakona predloženo je i da proizvođači uređaja za tonsko i vizuelno snimanje, proizvođači uređaja za fotokopiranje ili drugih uređaja sa sličnom tehnikom umnožavanja, proizvođači praznih nosača zvuka, slike i teksta, i solidarno sa njima uvoznici uređaja za tonsko i vizuelno snimanje, uređaja za fotokopiranje ili drugih uređaja sa sličnom tehnikom umnožavanja i praznih nosača zvuka, slike i teksta, osim ako se radi o uvozu malih količina namenjenih za privatno i nekomercijalno korišćenje, kao deo ličnog prtljaga, više ne budu izuzeti od plaćanja posebne naknade od uvoza, odnosno prodaje tehničkih uređaja i praznih nosača zvuka, slike i teksta za koje se opravdano može pretpostaviti da će biti korišćeni za takvo umnožavanje. Predlagač zakona je obrazložio da se ovakvo rešenje predlaže jer računarska oprema, komponente i računarske memorije spadaju u uređaje koji se danas koriste za nekomercijalno umnožavanje autorskih dela i predmeta srodnih prava. Takođe, predviđeno je da ubuduće Vlada utvrđuje listu tehničkih uređaja i predmeta za koje postoji obaveza plaćanja posebne naknade.

Nacrt zakona predviđa da, ako je autorsko delo računarski program i ako ugovorom nije nešto drugo predviđeno, lice koje je na zakonit način pribavilo primerak računarskog programa može bez dozvole autora i bez plaćanja autorske naknade da: 1) trajno ili privremeno umnoži računarski program ili pojedine njegove delove, bilo kojim sredstvima i u bilo kom obliku, onda kada je to neophodno za korišćenje računarskog programa u skladu sa njegovom namenom; 2) otklanja greške u računarskom programu imajući u vidu njegovu namenu; 3) učitava, prikazuje, pokreće, prenosi ili smešta računarski program u memoriju računara ako je to neophodno za umnožavanje računarskog programa; 4) prevodi, prilagođava, aranžira i vrši druge izmene računarskog programa kao i  umnoženih rezultata tih radnji. Takođe, predviđeno je da se ugovorom ne može zabraniti pravljenje rezervne kopije računarskog programa na trajnom telesnom nosaču ukoliko je to neophodno za njegovo korišćenje. Konačno, lice koje ima pravo da koristi primerak računarskog programa ovlašćeno je da, bez dozvole nosioca prava, posmatra, ispituje ili testira rad računarskog programa sa ciljem da utvrdi ideje i principe na kojima počiva bilo koji od elemenata računarskog programa, pod uslovom da to čini dok preduzima radnje učitavanja, prikazivanja, pokretanja, prenosa ili smeštanje programa za koje je ovlašćen da ih čini. Nacrtom zakona je dozvoljeno bez dozvole autora i bez plaćanja autorske naknade umnožavanje izvornog koda i prevod njegove forme ako je to neophodno radi pribavljanja podataka neophodnih za postizanje interoperabilnosti tog programa sa drugim, nezavisno stvorenim računarskim programima, ali pod određenim uslovima. Podaci dobijeni na ovakav način mogu da se koriste isključivo radi postizanja interoperabilnosti nezavisno stvorenog računarskog programa, ali se ne smeju saopštavati drugima, osim ako je to neophodno za postizanje interoperabilnosti nezavisno stvorenog računarskog programa, niti koristiti za razvoj, proizvodnju ili reklamiranje računarskog programa koji je suštinski sličan u izrazu, računarskom programu čija se dekompilacija vrši ili za bilo koju drugu radnju kojom se povređuje autorsko pravo na tom programu. Predviđeno je i da su odredbe ugovora koje su u suprotnosti sa upravo navedenim ništave.

Nacrtom zakona dozvoljeno je da ovlašćeni korisnik objavljene baze podataka može slobodno da koristi njene bitne delove u određenim slučajevima, i to za lične nekomercijalne potrebe, nekomercijalne svrhe nastave, te radi sprovođenja postupka pred sudskim ili drugim državnim organima ili u svrhu obezbeđenja javne sigurnosti.

Predloženo je i produženje trajanja imovinskih prava interpretatora čije su interpretacije snimljene na fonogram, kao i prava proizvođača fonograma. Ako interpretator ustupi proizvođaču fonograma, odnosno videograma svoje pravo od davanja u zakup primeraka snimka interpretacije, stavljanja u promet snimaka svoje interpretacije i interaktivnog činjenja dostupnim interpretacije javnosti žičnim ili bežičnim putem, on zadržava pravo na pravičnu naknadu, i ne može se odreći navedenih prava na pravičnu naknadu. Pravo činjenja dostupnim interpretacije javnosti žičnim ili bežičnim putem ne iscrpljuje se bilo kojom radnjom javnog saopštavanja interpretacije, niti činjenjem interpretacije dostupnom javnosti žičnim ili bežičnim putem. Predviđeno je i da se pravo proizvođača fonograma ne iscrpljuje bilo kojom radnjom javnog saopštavanja fonograma, niti činjenjem fonograma dostupnim javnosti žičnim ili bežičnim putem. Isto važi i za filmske producente (proizvođače videograma) i proizvođače emisija.

Nacrtom zakona predviđeno je da interpretator ima pravo na naknadu i za emitovanje i reemitovanje njegove interpretacije sa snimka izdatog na nosaču zvuka i slike. Regulisani su i pravo na raskid ugovora o prenosu ili ustupanju imovinskih prava zaključenog između interpretatora i proizvođača fonograma, pravo interpretatora na godišnju dodatnu naknadu od proizvođača fonograma, te promena sadržaja ugovora u korist interpretatora, koji do sada nisu bili regulisani.

Prema važećem zakonu, proizvođač fonograma može ostvariti pravo na naknadu za emitovanje i reemitovanje fonograma, javno saopštavanje fonograma i javno saopštavanje fonograma koji se emituje samo preko organizacije za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava, pri čemu se ova naknada kao i interpretatorska naknada naplaćuju od korisnika u vidu jedinstvene naknade, a naplatu iste vrši jedna organizacija određena ugovorom zaključenim između organizacije interpretatora i organizacije proizvođača fonograma. Prema Nacrtu zakona, ugovarači su dužni da o početku pregovora pisanim putem obaveste ministarstvo nadležno za poslove nauke i organ državne uprave nadležan za poslove intelektualne svojine (u daljem tekstu: nadležni organ), a ukoliko ne zaključe ugovor u roku od tri meseca od dana započinjanja pregovora, predviđeno je da će Vlada, na predlog ministra nadležnog za poslove nauke, odrediti organizaciju koja će vršiti naplatu jedinstvene naknade, pri čemu će naročito biti uzeti u obzir tehnička opremljenost, stručni kapaciteti i iskustvo u obavljanju poslova kolektivnog ostvarivanja prava. Prema važećem zakonu, ako ugovorom između organizacija nije drukčije određeno, organizacija koja naplaćuje jedinstvenu naknadu obavezna je da po odbitku iznosa troškova nastalih u vezi sa naplatom jedinstvene naknade, koji ne može biti veći od 10% njene vrednosti, bez odlaganja, a najmanje na kvartalnom nivou, preda polovinu ubrane naknade drugoj organizaciji. Međutim, prema Nacrtu zakona, predviđeno je brisanje navedenog ograničenja od 10%, a umesto toga, predviđeno je da se odbija iznos troškova koji padaju na teret obe organizacije i koji su nastali u vezi sa naplatom jedinstvene naknade.

Takođe, predviđeno je i brisanje odredbe koja uređuje da se jedinstvena naknada za javno saopštavanje fonograma i na njima zabeleženih interpretacija naplaćuju zajedno sa autorskom naknadom za javno saopštavanje muzičkih dela, tj prikupljaju kroz mehanizam jedne uplatnice i po kojoj se prikupljena naknada deli, po odbitku troškova naplate u odnosu 50% organizaciji autora i 50% organizacijama koje zastupaju interpretatore i proizvođače fonograma.

Nacrt zakona predviđa i izmene važećih odredaba koje uređuju šta sve treba da se dostavi uz zahtev za izdavanje dozvola organizacijama za kolektivno ostvarivanje autorskog ili srodnih prava. Dalje, prema važećem Zakonu rok za donošenje rešenja o izdavanju dozvole za obavljanje delatnosti kolektivnog ostvarivanja autorskog ili srodnih prava je 30 dana od dana podnošenja urednog zahteva, a rok za odgovor podnosioca zahteva na primedbe nadležnog organa je 15 dana, dok su Nacrtom zakona ovi rokovi produženi na 60, odnosno 30 dana respektivno.

Imajući u vidu da su brisane odredbe na osnovu kojih se naknada autora muzičkih dela i naknada interpretatora i proizvođača fonograma prikuplja kroz mehanizam jedne uplatnice, predviđeno je i brisanje odredaba kojima se uređuju osnivanje i ovlašćenja saveta za kontrolu i raspodelu naknade, kao zajedničkog tela tri kolektivne organizacije. Ovo znači da će autori preko svoje organizacije samostalno naplaćivati naknadu za javno saopštavanje muzičkih dela, kao i interpretatori i proizvođači fonograma. Nacrtom zakona precizirano je i da odredbe plana raspodele, koji predstavlja opšti akt organizacije kojim se definišu pravila podele novca među njenim članovima, moraju da budu jasne, nedvosmislene, primenljive i tako formulisane da isključuju svaku arbitrarnost u raspodeli ubranog prihoda.

Nacrtom zakona su brisane važeće odredbe kojima je određen najviši iznos naknade za javno saopštavanje muzičkih dela, interpretacija i fonograma, i odredbe na osnovu kojih je kategorizacija korisnika u cilju određivanja visine naknade u isključivoj nadležnosti reprezentativnog udruženja korisnika.

Precizirana je obaveza organizacija za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava da nosiocima autorskog, odnosno srodnih prava, koji su sa njom zaključili ugovor, do 31. decembra tekuće godine, u skladu sa planom raspodele, raspodeli i isplati sav prihod prikupljen od korisnika za predmete zaštite korišćene u toku prethodne kalendarske godine, izuzev sredstava određenih za pokriće opravdanih troškova kolektivnog ostvarivanja autorskog i srodnih prava, pri čemu su troškovi kolektivnog ostvarivanja opravdani ako su razumni i ako su nastali u interesu nosilaca prava. Nacrtom zakona predviđen je i izuzetak da  se statutom organizacije može izričito predvideti da se određeni deo tih sredstava izdvoji u svrhu razvoja kulture, kao i za unapređenje penzijskog, zdravstvenog ili socijalnog statusa članova organizacije, pri čemu visina tako izdvojenih sredstava ne sme da bude veća od 10% neto prihoda organizacije. Kriterijumi za raspodelu ovako izdvojenih sredstava propisivaće se planom raspodele, a odluku o raspodeli ovih sredstava donosiće skupština organizacije.

Važećim zakonom nije precizirano šta godišnji izveštaj o poslovanju organizacije i godišnji obračun naknade moraju da sadrže, te je predloženim dopunama u Nacrtu zakona precizirano šta tačno godišnji izveštaj o poslovanju mora da sadrži, pri čemu je posebna pažnja posvećena godišnjem obračunu naknada kao posebno važnom delu godišnjeg izveštaja o poslovanju organizacija za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava. Detaljno se uređaje šta čini minimum informacija koje godišnji obračun naknada, ali i poseban izveštaj o sredstvima izdvojenim za kulturne namene i za unapređenje penzijskog, zdravstvenog ili socijalnog statusa članova organizacije moraju da sadrže. Organizacije će biti dužne da za svaku poslovnu godinu, u roku od šest meseci od njenog završetka, pribave izveštaj ovlašćenog revizora o godišnjem izveštaju o poslovanju, godišnjem obračunu naknada, posebnom izveštaju o sredstvima izdvojenim za kulturne namene i za unapređenje penzijskog, zdravstvenog ili socijalnog statusa članova organizacije i knjigovodstvu, pri čemu reviziju može da obavi samo ovlašćeni revizor o čijem izboru i razrešenju odlučuje skupština organizacije.

Nacrtom zakona predviđeno je da tužbu zbog povrede autorskog ili srodnog prava može da podnese autor, odnosno nosilac autorskog prava, interpretator, proizvođač fonograma, proizvođač videograma, proizvođač emisije, proizvođač baze podataka, sticalac isključivih i neisključivih autorskih ili srodnopravnih ovlašćenja, kao i organizacija za kolektivno ostvarivanje autorskog i srodnih prava. Sticalac isključivih i neisključivih ovlašćenja na autorsko i srodna prava može da podnese tužbu zbog povrede autorskog ili srodnog prava u obimu u kome je na osnovu zakona ili ugovora stekao pravo na iskorišćavanje, ukoliko drugačije nije predviđeno ugovorom o ustupanju prava. Takođe, tužba može da se podnese protiv svakog lica koje vrši povredu autorskog ili srodnog prava, kao i protiv svakog lica čije usluge se koriste da bi se izvršila povreda autorskog ili srodnog prava (posrednik). Predviđeno je i da će sud pri određivanju visine naknade štete, ako je povreda prava učinjena namerno ili krajnjom nepažnjom, uzeti u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, kao što su negativne ekonomske posledice koje trpi oštećeni (uključujući i izgubljenu dobit), i dobit koju je štetnik ostvario povredom prava i okolnosti koje nemaju ekonomski karakter (kao što je šteta koju nosilac prava trpi zbog povrede njegovih moralnih prava). Predložena je i mogućnost da sud, umesto naknade štete, dosudi oštećenom naknadu u iznosu uobičajene naknade koju bi primio za konkretni oblik korišćenja predmeta zaštite, da je to korišćenje bilo zakonito.

Pravno se uređuje i situacija kada je na osnovu rešenja suda određena privremena mera. Lice čije je pravo povređeno, mora da opravda određivanje privremene mere podnošenjem tužbe sudu u roku od 30 dana od dana donošenja rešenja o određivanju privremene mere. Uređuje se i pitanje pravnih posledica nepokretanja tužbe radi opravdanja privremene mere, kao i pitanje naknade štete licu protiv koga je privremena mera neopravdano određena, a uređuje se i pitanje obezbeđenja dokaza koji se ne nalaze u posedu stranke koja se na njih poziva, već neke druge stranke. Sud u tom slučaju može da naloži toj stranci, u čijem posedu se dokaz nalazi, dostavljanje takvog dokaza, pod uslovom da se time ne naruši tajnost podataka.

Preciznije se uređuju i privremene mere koje sud može odreći na predlog lica koje učini verovatnim da je njegovo autorsko ili srodno pravo povređeno, ili da će biti povređeno. Na pitanja u vezi sa naknadom štete shodno će se primenjivati odgovarajuće odredbe zakona kojim se uređuju obligacioni odnosi. Sporovi iz autorskog i srodnih prava neće se smatrati sporovima male vrednosti. Nacrt zakona, takođe, predviđa i da je revizija uvek dozvoljena u sporovima zbog povrede autorskog i srodnih prava kada se ne odnose na imovinsko-pravni zahtev.

U skladu sa predloženim izmenama i dopunama važećeg zakona, precizirana je i kaznena politika u oblasti autorskog i srodnih prava. U okviru prelaznih i završnih odredaba, između ostalog, predviđeno je da će se od dana prijema Republike Srbije u punopravno članstvo Evropske unije, odredba važećeg zakona o iscrpljenju prava primenjivati i u slučaju da je vlasnik primerka dela taj primerak legalno pribavio u državi članici Evropske unije. Konačno, predloženo je da Nacrt zakona stupa na snagu osmog dana od dana objavljivanja u "Službenom glasniku Republike Srbije". 

Izvor: Redakcija, 1.12.2014.