Odricanje poverioca od svih potraživanja koje ima prema dužniku po osnovu više ugovora

Email Print



Napomena:

  • Ovaj stručni tekst se odnosi na propise koji važe na dan njegovog objavljivanja. Svi izneti stavovi su stručni stavovi, odnosno shvatanja autora teksta, koja se baziraju na tumačenju pozitivnopravnih normi, i ne predstavljaju obavezujuće instrukcije.
  • Ulaskom u DEMO verziju pravne baze Paragraf Lex, možete BESPLATNO pristupiti SVIM propisima Srbije i time možete utvrditi ažurnost ovog teksta.

Za razliku od posetioca vebsajta koji mogu bez naknade pročitati odabrane stručne tekstove koji se odnose na pozitivne propise na dan objavljivanja teksta, pretplatnici na pravnu bazu Paragraf Lex, u bazi uvek imaju dostupne tekstove koji se odnose na prethodne, nevažeće verzije propisa kao i nove komentare i druge dokumente koji se odnose na važeće propise. Isključivo pretplatnici na pravnu bazu uvek imaju pristup i ažurnim dokumentima. Baza se ažurira na dnevnom nivou.

Autor: prof. dr Zlatko Stefanović

Objavljeno: 11.07.2016.



Pitanje:

• Da li poverilac može jednostranom pisanom izjavom da se odrekne svih potraživanja prema dužniku (iz nekoliko različitih ugovora) i to kako dospelih tako i budućih?

Odgovor:

Zakon o obligacionim odnosima ("Sl. list SFRJ", br. 29/78, 39/85, 45/89 - odluka USJ i 57/89, "Sl. list SRJ", br. 31/93 i "Sl. list SCG", br. 1/2003 - Ustavna povelja - dalje: Zakon) u čl. 344. do 347. uređuje otpuštanje duga, ali predviđa da pravna dejstva otpuštanja duga nastaju u onom momentu kada se dužnik saglasi sa time. To znači da bez saglasnosti dužnika neće ni nastati pravna dejstva otpuštanja, tj. da jednostrana izjava volje poverioca nije dovoljna da ugasi potraživanje koje on ima prema svom dužniku. Kod odricanja od potraživanja koja poverilac ima prema dužniku, treba voditi računa o dve vrste odnosa. Jedna je odnos između poverioca i dužnika, a druga pravno dejstvo prema trećim licima.

Iz ugla odnosa poverioca i dužnika, Zakon predviđa da pravna dejstva otpuštanja duga nastaju tek u momentu kada se dužnik saglasi sa otpuštanjem duga. Time se garantuje dužniku da poverilac ne može protiv njegove volje da mu oprosti dugovanja. Ovakve garancije pružaju se dužniku iz više razloga. Moguće je da je ispunjenje obaveze dužnika uslov za ispunjenje neke obaveze poverioca. U tom smislu dužnik može imati interes da ispuni svoju obavezu da bi mogao da zahteva od poverioca da i on ispuni svoju. To može jednostavno biti i pitanje "časti". Dužnik može i da ne želi da mu bilo ko oprašta dugovanja i to pravni sistem uvažava. Ako se dužnik ne saglasi sa otpuštanjem duga, poverilac jednostavno može da ne preduzima bilo koju radnju u cilju prinudne naplate potraživanja i to će imati isti "faktički" efekat, kao da mu je oprostio dug. Ipak, propuštanje poverioca ne gasi taj dug, već se samo ne zahteva njegova naplata. To omogućava dužniku da, ipak, ako želi može da ispuni svoju obavezu. Isto važi i u situaciji kada je poverilac otpustio dug dužniku, ali se dužnik nije saglasio sa time, što može da znači i da je dužnik ispunio obavezu poveriocu ili bar ponudio ispunjenje. Ako poverilac odbije da primi ispunjenje, dužnik može da zahteva otvaranje sudskog depozita i da u taj depozit položi ono što je trebalo da preda (ispuni) poveriocu. Ovo upućuje na zaključak da poverilac ne može jednostrano da ugasi svoje potraživanje koje ima prema dužniku, već da je za to potrebna saglasnost dužnika. Sve ovo važi u odnosu na postojeća potraživanja.

U odnosu na buduća potraživanja poverioca prema dužniku, ne vidi se valjan razlog za takvo otpuštanje duga, a ni propisi ne predviđaju takvu mogućnost. Ako poverilac već želi da otpusti dug prema dužniku, a taj dug nije još uvek ni nastao, onda poverilac može prilikom nastanka same obaveze da ugovori da ona neće ni nastati, ako ona nastaje po osnovu ugovora. Nema razloga da poverilac ugovori da obaveza nastaje, a da je nakon toga otpušta. Razumnije je da se ugovori da obaveza i ne nastaje i tako postigne ono što želi. Ovde se i pominju samo potraživanja koja nastaju po osnovu ugovora. Zbog toga se ne razmatraju drugi mogući osnovi nastanka potraživanja.

Osim odnosa između dužnika i poverioca, treba voditi računa i o odnosu prema trećim licima. Ako se poverilac odriče svojih potraživanja to može imati i negativne efekte prema trećim licima. Odricanjem poverilac umanjuje svoju imovinu, što može da znači da time onemogućava svoje poverioce da se namire. Ovo se ne dešava uvek, ali se mora voditi računa i o tome. Nije uobičajeno da se poverilac odriče svojih potraživanja. Kako se ništa ne dešava bez razloga, dobro je znati i razloge za odricanje, otpuštanje potraživanja. Sve dok su razlozi u granicama dopuštenog, ne treba očekivati da poverilac može imati problema zbog toga. Međutim, ako su ovakve radnje upravljene ka tome da to ide na štetu trećih lica, onda to može biti nedozvoljeno. U tom smislu čl. 280. do 285. Zakona predviđaju mogućnost pobijanja pravnih poslova i pravnih radnji. Uslov za pobijanje je to da zbog preduzimanja određene pravne radnje ili pravnog posla određeno lice nema više dovoljno imovine iz koje bi njegovi poverioci mogli da se naplate. To daje pravo na tužbu kojom svaki poverilac lica koje je prezaduženo može da pobija takvu pravnu radnju ili pravni posao. Ako je reč o ugovoru, uspešno pobijanje ne dovodi do ništavosti ugovora u potpunosti, već ga samo ostavlja bez pravnog dejstva prema poveriocu koji ga je pobijao. Time se omogućava tom poveriocu da zahteva da njemu bude ispunjeno ono na šta je glasilo potraživanje koje je bilo ustupljeno ili koje je oprostio, odnosno otpustio. U opisanoj situaciji to bi moglo da znači da se otpuštanje duga koje je učinio poverilac može pobijati, tako da otpuštanje duga ostane bez pravnog dejstva, čak i ako je otpuštanje prihvatio dužnik. Zbog svega ovoga, postoji rizik da otpuštanje dugova bude poništeno, bez obzira na to što je između poverioca i dužnika određene obaveze postignuta saglasnost o otpuštanju duga. Međutim, do toga ne mora da dođe, ako niko od poveriočevih poverilaca to ne zahteva.

Generalno govoreći, poverilac ne može jednostrano da se odrekne svojih potraživanja prema dužniku, ako dužnik to ne prihvata. Osim toga, njegovo odricanje može da se pobija ako se to čini na štetu poverilaca. Obrnuto, ako se dužnik saglasi sa otpuštanjem duga i ako to ne ugrožava namirenje poverilaca, otpuštanje duga može da proizvede pravno dejstvo gašenja duga.